život je kako kada

< listopad, 2023 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

13.10.2023., petak

Dan peti

LIJEPO JE BITI DIJETE

Čim prvi pijetao svoju budnicu zapjeva
Omama moja snove jastuku ostavlja.
Tiho kao lopov izkrada se iz kreveta
Da otatu, koji hrče gromoglasno, ne probudi.
Žmirim jer gleda me, spavam li.
Obuva tučike i polako odlazi k vratima.
Još se jednom okrene i zadovoljna izlazi.
Napeto osluškujem zamišljajući što radi?
Upalila je petrolejku,
Vidim trak svjetla ispod vrata od sobe.
Tek jedva zamjetan zvuk širajzla čujem,
Čisti ostatke pepela iz peći od sinoćnje vatre.
Znam novu će zapaliti kao svako jutro.
Lonac s vodom pomiče na otvoren plamen,
Čujem ringl koji je odmaknula u stranu.
Onda tišina tek poneko pucketanje u peći.
Omama će tada rasplesti svoje duge sijede kose,
Češljati ih češljem od kosti i ponovo uplesti.
Nisam bila sigurna koliko su joj kose duge,
Tu je pletenicu uvijek smotala u toč na potiljku.
Napeto slušam sve dok ne bih čula
Vodu koja pljusne.
Ulijeva vodu u lavor, umiva se, znam.
Ručnici su pravi laneni, ona ih je tkala,
Bijeli sa crvenim nitima na uzorcima.
Jedan je odmah do lavora.
Onda opet malo tišine jer veže svoj rubac na glavu,
Zatim čujem kako stavlja nova drva u peć,
Obuva klompe, otvara ulazna vrata i izlazi
Ja znam kuda je krenula
U komoru, tamo je velika drvena kištra s brašnom.
Još prije nego svane zamijesit će kruh.
Otata prestaje hrkati i on će za malo ustati,
Sve je u savršenom redu.
Sklapam oči i nastavim spavati, sanjati, sanjati…

( za sve moje Slavonce daleko od Slavonije i za sve koji tamburicu vole)



- 08:43 - Komentari (10) - Isprintaj - #