KUKURUZ
Rano je jesensko jutro. Sunce se pomalja tamo na istoku provlačeći zrake kroz drvored visokih jablanova. Nije uobičajeno jutro jer sve se u dvorištu već uskomešalo. Kao da sve živo čeka baš to jutro, tog jesenskog dana.
Žubor glasova potiče moju znatiželju pa se izvlačim ispod perine i bosa u kuhinju odlazim vidjeti što se dešava. Ni omama, ni tetke se ne obaziru na mene, sve je nešto u žurbi i dovikivanju. Konačno dolaze i moji roditelji, često sam kao mala živjela kod omame kako bi moji roditelji mogli u miru šivati, mama me odmah tjera nazad u krevet jer prerano je za djecu, kaže.
Ma tko bi me vratio u krevet uz sve to što se u dvorištu dešava pa me onda na brzinu obuće i samo još spomene kako ne smijem smetati. Eto djeca su smetala ili bolje reći ometala u tim važnim poslovima.
U dvorištu su susjede, Katrena, Ivanka, Micika, Jelka, moja mama, omama, teta Ana i Terezija. Neke od njih pijuckaju rakiju od krušaka, druge samo razgovaraju ili se našale s nekim od muškaraca koji ispijaju šljivovicu. Naravno da se uvijek malo podbodu muškarci i žene, ali sve je to, rekli bi danas, iz ljubavi. Najveći fakin je bio Baja dok su ga ostali glasno podržavali.
Omama je bila ozbiljna i zaposlena u kuhinji. Pripremala je zajutrak da tako nahranjeni mogu u polje na posao. Danas mislim da je tada izvadila zadnje čvarke čuvane u masti u maloj kanti za mast. Što je i mogla pripremiti osim žgance s čvarcima, jaja, bijelu kavu i najfiniji kruh koji je dan prije pekla u krušnoj peći.
Konačno kada bi svi pojeli, a dan se sasvim razdanio i jutarnja rosa počela sušiti, otata moj izvuče kola iz štaglja i jednu po jednu kobilu upregne u kola. Na dasku na kojoj sjedi kočijaš stavlja dva gunja koja je omama tkala još za mladosti. Žene uzimaju svaka svoj krtol i posjedaju u kola. Baja i Červik odlaze po svoja kola jer treba više mjesta, više ruku, više snage kada se bere kukuruz.
Na polju bi se žene rasporedile u redove i kroz šalu ili pjesmu ili ono „ ste čuli“ skidale klip po klip kukuruza stavljajući ga u zavrnuti fertun, a kada bi fartun bio pun muškarci bi došli s krtolima u koji bi žene istresle ubrane klipove kukuruza. Kada bi se krtol napunio odnosili bi ga u kola isipati. Stranice kola su za taj posao bile od punih dasaka za razliku od lojtri koje su bile rešetkaste. Rešetkaste stranice su se koristile, recimo za voziti vreće pšenice i kukuruza u mlin, za svadbe, za odlazak na vašar, za posjet rodbini u drugom selu, kod berbe grožđa i sl.
I da o berbi kukuruza sam sve saznala kada sam i sama bila jedna od beračica.
krtol=tip košare samo sa jednom ručkom
zajutrak= doručak
fertun= pregača (žene bi krajeve fertuna podigle i ugurale postrance za pojas fertuna i tako dobile neku vrstu male vreće)
Jutros me rosa na listovima jagoda na mom balkonu vratila u slavonsko dvorište mojega djetinjstva, a berba kukuruza je tek jedan od poslova nakon berbe grožđa. O toj berbi uskoro.
|
