< | siječanj, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Kad moju ravnicu slavonsku snijeg zabijeli i tišina na selo polegne uznemire se konji u štali otate moga pa nemir i u njeg uđe on konjske sanjke iz štaglja vadi gunjeve sprema i sjeno u šaraglje a omama crijep u rol grijati stavi i vunene obojke traži za opanke kožne tada znam radost meni, djevojčici, dolazi kapu uzimam što omama štrikala je, rukavice s jednim prstom i žnorom za oko vrata i šal dugački omatam dva tri puta kaput topli kojĽ baš za otu zimu mama šivala je, plavi ko nebo u zimsko podne u gunj me zamotaju pa u sanjke u sijeno ušuškaju i crijep vrući u staru navlaku jastuka pod noge u vunenim čarapama stave i mili Bože, rzaju konji upregnuti pa otata blago kao da šapće io Zorka, io Olga poletje sanjke, a snijeg se vinu iznad konja, iznad sanjki pustarom bijelom slavonskom. 11.01.2021. |