život je kako kada

< siječanj, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

08.01.2021., petak

Izbjeglica

Ponovo sam po drugi put od ožujka izbjeglica svojevoljno. Vi kojima nije ni jedan zid popucao, kojima je statika kuće, stana sigurna očito tek pro forme spomenete potrese. Ponekad mi se čini da suosjećanje sa Banijskim strahotama nekima su prolazni fenomen jer osobno su u svojim zidovima sigurni i bez problema. Mi kojima je statika kuće nastradala, koji živimo pod raznim naljepnicama, mi koji ne znamo kada će i hoće li i kako grad, država ili dragi Bog pomoći da uhvatimo noć mirnog spavanja, mi nemamo potrebu nikoga vrijeđati, ni s kim se svađati jer naše su muke pitanje od životne važnosti. Mi koji sa strahom čekamo svaki novi potres jer dok gledamo kako zid iza svakog širi svoj procjep, mi nemamo potrebu pregledavati sve blogove tražeći utažiti ili popuniti prazno vrijeme. Teško mi je shvatiti da se u situaciji dok se sprema ozbiljna zima i dok ljudi noćima nemaju trenutak mirnog sna, blog postaje bojno polje za odmjeravanje inteligencije po onoj:“ moj je tata jači“. Neki su već davno zaboravili zlatno pravilo:“ samo pametan zna šutjeti, a budala to nikada neće shvatiti. Kako god, s obzirom da nakon svakog potresa koji je od 3,5 na više s mukom provjeravam koliko se povećala raspuklina između terase i sobe. Dimnjaci su odavno skinuti, a novih nema, statičari su napravili plan sanacije, samo sredstava nema i ostaje na vlastitu odgovornost čekati (ne dogodila se neka nova šestica ) i pokušati ostati normalan. Sve sam manje normalna, a strah sve više zauzima mjesto i vrijeme u kojem sam nešto stvarala, a sada mi se čini kao da je prošlo zauvijek. Kažem da sam u izbjeglištvu jer imam sreću da mogu bar vikend otići k prijateljima u Liku, ako ništa drugo bar spavati dvije noći mirno, a iza toga opet povratak sa istim mislima. Do kada?
Snijeg me jučer dočekao, mirno i lijepo je. Zaspah već u 21h i probudih se u pola pet. Ne sjećam se da sam ikada tako rano uključila laptop. Otvorih po običaju blog i priznajem ozbiljno iznenađena nisam od prve shvatila naziv bloga Andrijin križ jer za mene su to oznake koje se viđaju prije prelaska pruge. No čitajući što je admin napisao opet nisam shvatila ( očito spadam u neinteligentne) o čemu je tu riječ dok mi nije bljesnulo ime, a i dalje ne znam doseg zbog kojeg je admin napisao post. Iskreno niti želim znati prljavštinu koja se po blogu valja jedino mi je iskreno žao da ljudi gube svoje dostojanstvo na način koji nikako nije dostojan čovjeka.

08.01.2021.

- 06:00 - Komentari (37) - Isprintaj - #