< | siječanj, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Strah. Na mnogim internetskim stranicama možemo čitati bezbroj opisa straha. Stručno objašnjenje straha svi možemo pročitati na strah no iako možemo sve saznati strah u nama, a posebno sada nakon svega što proživljavamo ove godine teško je gledati racionalno, opisano u stručnim knjigama. Čini mi se da je taj strah koji je nama krenuo u ožujku, pa se ponovio u prosincu, a trajat će tko zna do kada nije moguće svesti pod isti nazivnik. Taj strah od potresa, kod onih koji će tek tjednima kasnije biti svjesni što im se dogodilo je sasvim drukčiji u svakom pojedincu. Ja ponovo sanjam trenutak kada se sve što nije bilo dobro učvršćeno lomilo i razlijevalo po podu. Više od dva tjedna nisam se vratila ni vidjeti, ni počistiti. Na žalost mnogi na Banovini neće imati što čistiti. Mi koji smo imali jako puno sreće već mjesecima živimo u kućama sa žutom naljepnicom, a znate što to znači. Živimo na osobnu odgovornost. Nismo dovoljno stradali da bi bili u nekim okvirima kojima treba pomoć, i ne treba nam jer zidovi će se učvrstiti i jednog dana nećemo gledati raspukline, ali kada ćemo prestati sanjati da se sve oko nas ruši, da padaju oni posebni servisi koje smo čuvali samo za posebne prigode. Strah nas je čvrsto uhvatio u svoje kandže i ne pušta. I kada smo se bar donekle počeli oporavljati sve se ponovilo, samo još za nekoliko skala više. U tim trenucima razmišljanja kako se othrvati strahu jedina misao koja se stalno vrti je otići. Otići nekamo gdje je mir, samo mir. Ima li igdje takvo mjesto? |