BOŽIĆNA PROMJENA
Ni u najluđim mislima nikada nije pomislila da će jednog dana postati spisateljica. Bila je krojačica i po potrebi šivala odjeću koju je kreirao poznati dizajner. Njezina mala radionica imala je četiri simpatične žene srednjih godina. Ona je bila nešto malo mlađa, ali kao da su sve bile jednakih godina, među njima nije bilo bitnih razlika. Osim za dizajnera šivale su one i za ostalu klijentelu. Žene bi dolazile k njoj uglavnom preko pozitivnog mišljenja nekoga iz njihovog okruženja. Već je desetak godina bila svoj čovjek i vjerovala je da će tako ostati do mirovine. No život često ima neke svoje zamisli sasvim drukčije od zacrtane kolotečine. Upravo tako je i njen život dobio sasvim novi smjer tog Božića. U jutro dan prije Badnjaka, a prije odlaska na posao odlučila je svratiti u trgovački centar kupiti poklone njezinim blizancima za pod bor. Da bi uspjela sve stići na vrijeme krenula je obilaznim ulicama umjesto glavnom avenijom. Vjerovala je da će tako biti brže, ali nije bilo. Najprije je u ulici lijevo od njezine kamion prevrnuvši se po širini ulice zatvorio prolaz. Gužva se brzo stvorila i jedan po jedan automobil polako se okretao i vratio nazad. Konačno je i ona ponovo bila u svojoj ulici pa je vozila dva bloka lijevo dalje, zatim je presjekla preko parkirališta tvornice papira jer u to vrijeme su obadva izlaza bila zbog odvoza robe otvorena, a to je znala ponekad koristiti. Sretna što se uspjela izvući nastavila je malo smirenije prema najvećoj trgovini knjiga. Stigavši lice joj se opet smrknulo jer je parking u prizemlju bio krcat pa se kružno vozila na zatvoreno parkiralište. Kat po kat i gotovo pri vrhu dvanaest-katnog parkirališta ugledala je prazno mjesto. Parkirala i odlučila sjuriti se dolje bez lifta, a onda je zazvonio mobitel. Jedna od žena iz njene radionice treba je hitno u uredu. Gospodin Sebastian već pola sata čeka da se pojavi. Jedan komplet za novu reviju nije bio onakav kako je na skici. Netko je napravio nešto pogrešno i Sebastian je prilično uzrujano uhodao po njenom uredu uz zanimljive vrijeđajuće komentare. Nije joj preostalo ništa drugo nego ponovo u auto i što prije u ured. Kada je konačno stigla, a prije ulaska nabacila je sjajan osmjeh, veselo sve pozdravila i šaljivo pitala što to nije kako treba.
„Eto što nije, rukavi nisu“, gotovo je vikao Sebastian.
„Rukavi su od krivog materijala, kako ste to mogli ne vidjeti“?
Kada je pogledala vidjela je očitu pogrešku, ali to se da popraviti. Krenula je tražiti isti materijal za nove rukave. Pronašla je tek nekoliko komadića od kojih se ništa ne može napraviti. Razmišljala je. Pregledavala sve materijale, nije li se negdje zametnuo isti materijal jer nikada se ne kupuje bez rezerve. Ali ništa nije pronašla. Kada je već mislila odustati vidjela je lijep komad kože u nijansi sa materijalom kostima. Predložila je da slože rukave, kragnu, pojas na jakni od te kože. Uz zanimljiv nakit moglo bi sasvim dobro izgledati. Sebastian iako gotovo nesretan prihvatio je. Ako bude dobro ići će na reviju, ako ne ostavit će ga njoj kao podsjetnik na pogrešku. Kada su konačno bili gotovi sa svim završnim detaljima na ostalim predmetima koji će biti na novogodišnjoj reviji zajedno s tim kostimom, bila je noć. Odlučila je krenuti kući. Uopće nije mislila na poklone. Djeca su već bila u svojim krevetima, suprug je stavio zadnju šalicu u mašinu za pranje suđa, a ona je svoju šalicu čaja ponijela u krevet spustivši je na ormarić. „Što si kupila djeci“ upitao je uvlačeći se pod deku. To je pitanje tek ovlaš čula.
„Ništa, ništa nisam. Nisam imala vremena zbog rukava“ odgovorila je i zaspala. Nije mu bilo ništa jasno, ali pustio ju je neka spava. Ustala je rano, puno ranije od svih. U jednom je trenutku znala što će biti poklon njenim blizancima. Sjela je za kuhinjski stol. Napunila šalicu vrućim čajem, otvorila laptop i započela prvu od mnogih njenih priča:
Naslov: RUKAVI
Sve je krenulo naopako tog predblagdanskog jutra……….
|
