< | ožujak, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Trebala sam krajem mjeseca imati nove dorade oko vurice, ali sve se to sada prolongira na neodređeno vrijeme, osim ako me ponovo ne pogodi. Kažu šetati van na zrak. Imam sreću da živim na obroncima naše gore pa se desi da je kod nas sunce,a u gradu magla i nema potrebe odlaziti dole šetati. No ipak odlučih jučer napraviti šetnju u pratnji moje kćerke i njenog peseka (razmak kak se savjetuje, za sada smo obje sasvim dobro). Odabrana je velika livada gdje on može jurcati i gdje uglavnom nigdje nikoga nema. Tako je bilo i jučer. Nas dvije i Lux. Livada je od stotinjak metara uzdužno i okomito. Prostire se između terena, hidrometeorološke stanice Maksimir i okretišta Dubrava te nove remize i trgovine Kaufland. Dakle to se mjeri u stotinom metara. Hodajući za Luxom i njegovim lopticama ugledah u daljini nešto bijelo. Kaže mi kćerka vidjet ćeš kada dođemo bliže. To što sam vidjela prilažem. iz daleka malo bliže a onda redom Kada sam mislila da je to sve, a potpuno u šoku vidjeh s druge strane nastavak I što sada reći? Kakvi smo to ljudi, mislim pojedinci (možda i ne baš samo pojedinci). Zgrozila me količina građevinskog otpada. U isto vrijeme asvaltira se nogostup od okretišta Dubrava pa do tvornice Kraš. Čemu ti neki radovi tako opsežni kada na tom potezu nema ništa osim livade. Čini mi se da je za moje zdravlje najbolje ipak ostati doma s pogledom na Sljeme. Hvala vam što ste povremeno svratili. |