život je kako kada

< prosinac, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

01.12.2019., nedjelja

Prije pauze

PUKOTINA

U početku je bila sasvim mala, gotovo ne zamjetna pukotina. Vjerojatno je tako sve krenulo da bi se završilo potpunim lomom. Teško je bilo prepoznati da se nešto dešava jer bili su skladan i zaljubljen i vrlo zgodan, i rado viđen par u društvu. Veseljaci, sretnici oboje tako zajedno, često bi društvo govorilo. Uzimali su ih kao primjer kako treba živjeti. Nitko od njih nije mogao primijetiti tu malu pukotinu koja je krenula jedne večeri nakon rođendanskog slavlja najbližih prijatelja. Večera puna smijeha, šala, viceva, pjesme i odlično pripremljene hrane u restoranu koji im je više-manje svima bio kao baza kada se nešto slavilo. Taj put pukotina je odlučila malo proširiti vidike, pomaknuti se, razmaknuti prostor oko sebe, a ipak nitko nije ništa primijetio. Osjećao je umor, veliki umor kakav već godinama nije osjetio. Poželio je da što prije krenu doma, da se strovali u krevet i da zaspi tog časa. No nije baš bilo izvedivo jer tek su bili na predjelu, a sve se odvijalo kao na usporenom filmu. Žamor se širio preko stola, a njemu se činilo, po kakofoniji, da je duplo više ljudi nego što ih je stvarno bilo. Njih sedam parova su odavno bliski prijatelji. Neki se dobro znaju još iz osnovne škole, a neki su u društvo dolazili naknadno. Pokušao je pratiti razgovor, ali premalo je sudjelovao. Jednostavno nije mu išlo. Za to vrijeme pukotina se nastavila širiti gotovo zadovoljna jer eto konačno je uspjela povećati svoj prostor i nije je bilo briga što je svojim proširenjem uzimala, osvajala mjesto nekom drugom. Znao je da mora bar na kratko izaći na zrak, udahnuti svježinu, odmaknuti se od smijeha koji je prštao dvoranom. Šapnuo joj da ide samo minutu na zrak. Hoću li s tobom pitala ga je jednako tiho. Odmahnuo je glavom i sa osmjehom krenuo prema toaletu. Na kraju hodnika samo je produžio na balkon. Nije je primijetio istog trena kada je zakoračio, no ona je čuvši otvaranje balkonskih vrata svratila pogled i ne malo se iznenadila vidjevši ga. Prošlo je nešto više od sedam godina kako se nisu ni vidjeli niti čuli. Nakon te lude večeri tada znali su oboje da bi idući susret mogao biti katastrofa za njihove brakove. Do danas živjeli su u sređenim obiteljima, ali pukotina je shvatila kako može proširiti svoj pogled na nikad prije viđen svijet. Zagrlili su se ne vjerujući da su u istom restoranu nakon svih tih godina. Osjećaji koji su strujali njihovim tijelima govorili su više nego i jedna riječ. U zraku se izvio veliki upitnik kojeg pukotina uopće nije vidjela. Njezina je želja nastavila rasti i širiti se kao prijetnja koju su u tom zagrljaju osjetili. Ona, pukotina, znala je kako njezino širenje ništa više ne može zaustaviti.

01.12.2019.

P. S. Previše me obaveza čeka ovih dana prije Božića pa je važno napraviti prioritet. Zato pauza.
- 19:43 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>