život je kako kada

< lipanj, 2019 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

25.06.2019., utorak

Riječ do riječi začudnih

KADA SE UM IGRA

Tutnji tišina paklenim tonovima kroz noć,
Tamu razbija, drobi, razbacuje kao perje
Svuda uokolo, prekriva, skriva,
Igra se u njedrima dodirima bez ruku,
Dodirima užasa, užasom mrtvih snova.
Gdje duša u strahu glavu sakriva?
Gdje oči pogled upiru tamom tražeći svijetli trag?
Spas, molitva, vapaj,
Varka, varka vrišti beskrajnom tamom uma.
Glas bez glasa putuje vriskom
Lomeći nebo i zvijezda sjaj u tamu zavija.
Trag, tračak spasa, molitva.
Čemu, čemu molitva?
Tišina ju guši, grca, jeca,
Jeca molitva moleći
Komadić sjajnog neba, list bijelog papira.
To um se igra.
Um se igra zbilje i ludila tek tako
Jer vrijeme je za igru zaigrano,
A tišina ga tamom prati, gura, potiče,
O milijun misli se spotiče u ludosti igre.
Lako je biti lud, lakše od pametnog postojanja.
Samo igrama um pustiti
U tišini noći kada vrište utvare mraka.

03.05.2009.

Fresh, hvala ti na tako dobrom mišljenju o mojim mogućnostima pisanja koje si ostavio u komentaru zadnjeg posta, ali ne bih sebe nikako stavila blizu naših vrsnih blogerica kada je pisanje u pitanju. Puno je njih puno, puno boljih, ali eto meni je pisanje bilo dar od Svevišnjega nakon mog inzulta x2, kao izlaz iz tuge za nekim drugim izgubljenim mogućnostima. U toj skromnosti mogućeg to je uglavnom to iako bi možda netko drugi iz svega napisanog u rokovnicima ili laptopu odabrao nešto drugo, ja po nahođenju odaberem kako kada mi dođe. Još jednom hvala tebi i svima vama koji me pratite i čitate, komentirate već godinama.



- 09:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #