| < | prosinac, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
|
ONA Davno je bilo kada joj je mama Plave mašne na kike vezala. Davno je bilo kada joj je oko nogu Lepršala haljinica plava. Davno je bilo kada je u cipelama s peticama Zaplesala svoj prvi valcer. Davno je bilo. Suza joj klizne niz lice preko plave masnice Danas. I više ne zna plače li zbog tih davnih dana Ili bola što bubri na obrazu, danas. Gdje su nestali snovi one djevojčice plahe? Gdje su nestala nadanja i vjera i očekivanja? Više ništa ne traži samo malo mira, tišinu, Samoću i sigurnost od ruku koje ne znaju prestati Bol nanositi. Više se ničemu ne nada. Danas šuti, djecu svoju skriva iza leđa, Životom ih čuva. Zna, ona zna, sve će prestati Kada duša tijelo izubijano napusti, Samo ne zna tko će djecu njenu tada Čuvati. 23.10.2018. (svim zlostavljanim ženama) |