Sama

<	studeni, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Opis bloga

Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne

Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći

demetra02@gmail.com

Početak

Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

21.11.2018., srijeda

Što u konačnici znači biti sam jer danas u vremenu koje je tako glasno, toliko turbulentno, gdje stalno nekakav zvuk putuje, češće uzruja nego pomiluje, a strahovi su se u zidove uvukli i šušte ko aveti, danas je teško biti sam ili je oduvijek tako bilo, ne znam, a možda ipak znam, vjerojatno znam.....
.. i nemoj mi govoriti kako sam blesava, glupa, kako samo izmišljam koješta. Nemoj mi govoriti da sam paranoik koji uživa u svojim strahovima, jer ti, tako nadmoćan u svojim stavovima nemaš pojma što je paranoja i trebala bih ti objasniti iako ni tada ne bi shvatio. Želiš biti sam – zanimljivo- jer odavno sam poželjela da odeš, da konačno utihne tvoj glas, tvoje prijetnje kako odlaziš, a doseg odlaska je bio samo do prvog šanka u kvartu. I čemu sada svi ti razgovori, čemu ikakva vika, prijetnje, ta ruka koja stalno zrakom lovi zamišljen obraz, čemu? Ne više nikada moj obraz neće biti tvog bijesa postelja, više ga nikada neću prekrivati debelim slojem pudera da opravdam tvoj kukavičluk, moj sram. Moj sram što sam dozvolila da uđeš u moj život, u moj dom. Sam želiš biti i ja želim, ja želim više nego što zamisliti možeš i zato tiho, na vrhovima prstiju, polako, sasvim tiho da te ne čujem izađi, nemoj ni slučajno zalupiti vratima jer gađat ću te sa balkona teglom za cvijeće baš onako kako si ti mene gađao, ako se još sjećaš. A onda ću očistiti sve zvukove sa zidova iz podova, izbacati sjećanja iz ormara i uživati tišinu sama.

- 08:48 - Komentari (14) - Isprintaj - #