< | rujan, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
ZVATI, NE ZVATI, KADA ZVATI, KADA NE Koliko smo vezani za rituale koje smo ugradili u naše živote? Krenimo od buđenja. Jesmo li spremni prihvatiti poziv prijatelja u rano jutro i saslušati njegove probleme koji ga muče ili jednostavno ima potrebu nešto odmah podijeliti s nama? Hoćemo li ga pokušati otpiliti s mislima da koji mu je vrag došao pa tako rano smeta ili onako preko volje ipak saslušati, a uz put spomenuti koliko je rano. Osim toga kategorizacija - prijatelj da li je orijentir u takvim stanjima jer ruku na srce nisu nam svi prijatelji baš bliski prijatelji. Bliskih se ionak-tak ne može imati više nego stane na prste jedne ruke ili možda može? Da li je potrebno prijatelje naviknuti prema našim navikama ili smo spremni navike malo modificirati i prema njihovim navikama? Imam stvarno bezbroj pitanja koja stalno vrtim po mislima jer nisam sigurna baš nikada trebam li ovako ili onako i to me zapravo smeta, ta moja neodlučnost jednako kao i kada imam neodoljivu želju, potrebu, nešto prijateljici/lju odmah reći, a znam da u to vrijeme nije preporučljivo nazivati. Baš me nešto spopalo o tome pisati pa eto. 22.09.2018. ( i dalje sam u progonstvu, kupaona nikako da krene prema kraju) |