| < | svibanj, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
|
NE VJERUJEM Prozor razgrnutih zavjesa Osvijetljen kao znak Prepoznat ćeš znam. Čekam, već dugo čekam. U svojim tišinama ostaješ Kao mjesec usamljenik Udaljen i nijem. Zasvijetliš ponekad biserom Izabranim slučajno, mislim, Možda sam u krivu jer odgovor Na sumnje moje ne postoji. Na drugoj strani jezera Tama ostaje usudno trajna. Kazuješ li mi tako da ne misliš, Da ne želiš, da nam želje više nisu iste? Ne vjerujem, tami unatoč, jer Na čija ćeš bedra glavu nasloniti, Čijim ćeš dojkama recitirati Zanesenost dnevnih želja? Ne vjerujem tami, ona te skriva, Ona te skriva tu pred mojim vratim Korak do prozora. Čekam već dugo čekam. |