NE VJERUJEM
Prozor razgrnutih zavjesa
Osvijetljen kao znak
Prepoznat ćeš znam.
Čekam, već dugo čekam.
U svojim tišinama ostaješ
Kao mjesec usamljenik
Udaljen i nijem.
Zasvijetliš ponekad biserom
Izabranim slučajno, mislim,
Možda sam u krivu jer odgovor
Na sumnje moje ne postoji.
Na drugoj strani jezera
Tama ostaje usudno trajna.
Kazuješ li mi tako da ne misliš,
Da ne želiš, da nam želje više nisu iste?
Ne vjerujem, tami unatoč, jer
Na čija ćeš bedra glavu nasloniti,
Čijim ćeš dojkama recitirati
Zanesenost dnevnih želja?
Ne vjerujem tami, ona te skriva,
Ona te skriva tu pred mojim vratim
Korak do prozora.
Čekam već dugo čekam.
Post je objavljen 08.05.2017. u 11:52 sati.