život je kako kada

< ožujak, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

04.03.2017., subota

Sasvim osobno

Već je nekoliko dana izbjegavam, ali jutros me stalno doziva nekim čudnim bezglasnim dozivima. Kažem ne, neću, neću jer me svaki put razočara, ismije, tim svojim prijetećim, zlokobnim crnim osmjehom. Neću. Prolazim mimo nje već treći put, skrenem pogled da ne padnem u napast, a onda kao da me zaustavlja nevidljiva ruka stajem. Još zadnji otpor mislima i predaja. Predaja pa što bude da bude. Pogledam je prijeteći kao da će moja pogled- poruka biti dovoljna kako bih joj dala do znanja što sam odlučila. Neću joj dozvoliti da mi se ruga, neću joj dozvoliti da me uzruja, neću joj dozvoliti da me vrijeđa svojim crnim osmjehom, neću. Šutljiva kakva je i inače samo me gleda tim zelenim očima skupljenim u jedno veliko oko i samo čeka trenutak kada ću dozvoliti da se dotaknemo. Pokušavam pogled usmjeriti u daljinu, tamo negdje gdje je zrakoprazan prostor. Polako podižem jednu nogu i nježno je spuštam, onda drugu, pričekam sekundu i zadnjom snagom pogledam je u oko. Ma znala sam da će biti neugodna, zločesto zlokobna i znala sam da sam je trebala izbjegavati kao jučer, prekjučer i danima ranije, ali slaba mi volja pa mi treba njen podrugljiv pogled kojim se slatko smije sa svih 79 crnih osmjeha. Ugurala sam je ispod police i neću je gledati sve dok ne odluči osmijeh smanjiti na 70.

P. S. sigurna sam da je više-manje svi poznate.



- 15:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #