Kako smo brzi na riječima ili na tipkanju, a da ne promislimo o svom postupku. Naravno i sebe stavljam u isti koš (da pogriješim, možda i ovim postom pitanje je hoće li biti dovoljno jasan), ali uvijek ima onih koji će reći da su drukčiji, pametniji, onih koji sve znaju, koji će se postaviti kao šmirglpapir i šmirglati svakoga tko će nešto reći, napisati, a njima to neće biti po volji ili neće biti dovoljno in. Počastio me bloger sa kratkim komentarom:“baš si glupa“. Ni slovo više od toga pa sada razmišljam na osnovu čega je on donio takav sud. Obično kada se nešto kaže ili donose neke presude koje vrijeđaju (shvatite uvjetno), a mene ta njegova izjava vrijeđa, očekuje se i argumentirano pojašnjenje. Osoba koja ništa o meni ne zna, koja me nikada nije vidjela, niti neće, osoba koja sebi uzima slobodu vrijeđati samo zato što su nam stajališta i mišljenja različita zapravo ne zavređuje post, ali kako to nije sporadičan slučaj i nije se desio samo meni želim progovoriti. Sve se promijenilo od kada se živa diskusija o bilo čemu preselila u virtualan svijet. Nekada davno u prošlim stoljećima uvrede su se morale ispraviti zadovoljštinom. Danas u svijetu virtualnog druženja postalo je sasvim normalo vrijeđati jer nitko nikoga ne vidi, a osjećaj moći onih koji sebe svrstavaju na piedestal dozvoljava da vrijeđaju koga god požele. Mi za koje ti i takvi misle da smo glupi, obično šutke pređemo preko toga, obrišemo komentar (kao što sam i ja, a nisam trebala) u naletu ljutnje i stavimo točku. No danas me nastavlja mučiti pitanje kako i zašto su ljudi izgubili kulturno ponašanje, zar samo zato što ih se ne vidi iza njihovih ekrana? Sigurna sam da mi taj bloger ne bi u lice rekao da sam glupa iako bi jednako mislio, možda. Vjerujem da se kultura ponašanja previše promijenila i da se drastično mijenja na lošije. Kako zaustaviti rušenje dostojanstva svakog čovjeka? Moj je odgovor upravo ovo, zapisati što ja mislim pa makar taj isti ponovo komentira jednako, ali to će više reći o njemu, kao čovjeku, nego o meni.
02.09.2013.
|
