Dijelit ćemo samotnu noć tišinom
i odlazak mjeseca iza oblaka,
sve dok me tvoje ruke ne zagrle.
Čekanje ispuniti pjesmom bure
iza zatvorenih škura.
Kada me zagrliš, kada te zagrlim,
prizvat ćemo zaboravljene
trenutke žudnje
i sretno spustiti glavu
na isto uzglavlje.
Moru u zagrljaj jutrom žurit ćemo
dok grad još sniva, a galebi nas
u čudu promatraju.
Uvala nas naša čeka predugo, kažeš.
Pozdravit će nas kao stare prijatelje
onom istom pjesmom koju pamte
obluci bijeli i naša tijela
dok nas je more zibalo nježno.
Još samo noć, mjesec iza oblaka sakriven,
bura iza zatvorenih škura, riječi nježne
i čekanju je kraj.
22.09.2013.
Post je objavljen 22.09.2013. u 08:53 sati.