| < | svibanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
|
Košulja nježno prljavo roza boje. Rekli bi nije muška boja, ali njemu je savršeno stajala. Ravan trbuh, čvrsta prsa, gornji gumb nije bio zakopčan. Hlače su bile mislim, jer ne sjećam se točno, ali rekla bih sivkasto plave, znate onu boju koju zovu golubinje plava. Svjetlije brinet, no ne blond. Oči boje čokolade, tamne, prodorne sa nekim svjetlucavim iskricama. Samosvjesno je stajao i čekao. Ponašanje u tom čekanju nije govorilo ništa. Nije bilo nervoze, pogledavanja na sat, tipkanje u mobitel, zvjeranje na sve strane. Skoro kao statua bih rekla, da nije onako s vremena na vrijeme prebacio težište sa jedne na drugu nogu. Pogledavala sam ga krišom kako ne bi primijetio da sam silno znatiželjna saznati cilj njegovog čekanja. Pomaknula sam se u stranu vjerujući da me njegov pogled iz tog kuta neće moći uhvatiti. Potrajalo je. Nisam štopala vrijeme, ali taman sam pomislila da je čovjek totalni frik i da sam ja isto to zato što čekam, a nemam pojma ni što ni zašto, kada je iz gomile koja se slijevala sa tržnice prišla sasvim prosječna žena, čak bih rekla i starija od njega. Spustila je kraj njegovih nogu dvije torbe iz kojih je virio mladi luk i buket cvijeća. Nešto je govorila i onda mu dodala jednu, onu težu torbu u ruku, drugu je sama uzela. On ju je primio pod ruku i krenuli su. Tek sam tada shvatila da je taj izuzetno zgodan muškarac slijep. SLIJEP MUŠKARAC MIRNO KAO SKULPTURA NA TRGU ČEKA 25.05.2013. |