život je kako kada

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

25.05.2013., subota

pjesma u haibun formi

Košulja nježno prljavo roza boje. Rekli bi nije muška boja, ali njemu je savršeno stajala. Ravan trbuh, čvrsta prsa, gornji gumb nije bio zakopčan. Hlače su bile mislim, jer ne sjećam se točno, ali rekla bih sivkasto plave, znate onu boju koju zovu golubinje plava. Svjetlije brinet, no ne blond. Oči boje čokolade, tamne, prodorne sa nekim svjetlucavim iskricama. Samosvjesno je stajao i čekao. Ponašanje u tom čekanju nije govorilo ništa. Nije bilo nervoze, pogledavanja na sat, tipkanje u mobitel, zvjeranje na sve strane. Skoro kao statua bih rekla, da nije onako s vremena na vrijeme prebacio težište sa jedne na drugu nogu. Pogledavala sam ga krišom kako ne bi primijetio da sam silno znatiželjna saznati cilj njegovog čekanja. Pomaknula sam se u stranu vjerujući da me njegov pogled iz tog kuta neće moći uhvatiti. Potrajalo je. Nisam štopala vrijeme, ali taman sam pomislila da je čovjek totalni frik i da sam ja isto to zato što čekam, a nemam pojma ni što ni zašto, kada je iz gomile koja se slijevala sa tržnice prišla sasvim prosječna žena, čak bih rekla i starija od njega. Spustila je kraj njegovih nogu dvije torbe iz kojih je virio mladi luk i buket cvijeća. Nešto je govorila i onda mu dodala jednu, onu težu torbu u ruku, drugu je sama uzela. On ju je primio pod ruku i krenuli su. Tek sam tada shvatila da je taj izuzetno zgodan muškarac slijep.



SLIJEP MUŠKARAC
MIRNO KAO SKULPTURA
NA TRGU ČEKA

25.05.2013.

- 16:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #