Sitni kasni noćni sati, ili bolje reći rani jutarnji. Svitalo je, gledala sam kroz polutamu ne razabirući gdje zapravo jesam. Polako sam počela vaditi slike i slagati mozaik. Sa Anči sam stigla Igoru, izljubile smo ga darovale i naravno uletjele u dnevnjak na aperitiv. Nisam vična žesticama zato jako pazim, licnem tek da jezik skvasim. Večera za bogove a ne za nas, nisam znala da Igor tako dobro kuha. Ima krasan stan, istina jednostavno namješten ali vrlo ukusno. Ma lako mu je kada je stan naslijedil od tete, a dobro zarađuje, kompanjon u jednoj advokatskoj kancelariji, pa znamo kak tamo lova samo curi. Glazba, sada se sjećam glazba je bila nešto fenomenalno, kao da je izlazila iz zidova, lagana, nježna a opet nekako uzbuđujuća, moram ga pitati kaj je to, samo kada se probudi. Na tu miso sam pogledala tko to do mene spava. Ne bi nikad povjerovala da mi je to netko rekao. Igor. Spava kao janješce. Film mi se polako vraća na početak večeri. Anči i ja smo pokušale oprati suđe na što je Igor rekao da sve ostavimo, dio je potrpao u mašinu a dio će sutra. Uhvatio nas je pod ruku i odveo u dnevnu sobu. Narod je bio zabavljen pričama, prepirkom oko nečega. Anči se uključila a ja sam samo šutke sjela na pod. Došao je do mene, Igor, donio je dva jastuka, jedan meni pod rit, a na drugog je sjeo. Nisam po običaju obraćala na njega pažnju, slušala sam prepirku o tome ima li vanzemaljaca ili ne. U jednom trenutku osjetih ruku na dnu križa, negdje malo iznad riti, blago me je dodirivala, milovala, polako ulazila u unutrašnjost suknje, pod gaćice. Nisam se mogla od iznenađenja pomaknuti. Kada sam konačno pogledala ruku vidjeh da je Igorova. Pogledao me je onim svojim srnećim okicama, trepnuo i nastavio milovati moju stražnjicu. Tlak mi počeo rasti, vatra me počela paliti po cijelom tijelu, žmarci su me prolazili, a nisam se mogla, niti željela nikam pomaknuti.
(ima još)
|
