život je kako kada

< veljača, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

01.02.2013., petak

Usidreni dugo u noć

Grad je u predvečerje mirovao. Topla jesen čekala je smiraj. Turisti su već odavno otputovali i ljudi se polako vraćaju u svakodnevicu. Volim dane mira i tišine. Volim more kada samo za mene pjeva valjajući kamenčiće po plitkom dnu uz obalu. Uzmem kamenčić pomilujem njegovu snagu, osušim more s njega i vratim ga ponovo moru. Igrala sam se tako u polutami kutka na još toplom kamenu, stopala umočenih u tamnomodro more. Misli su putovale tamo iza Velebita. Morao si, znam da si morao otići tako brzo, zbog mira kojim prijevaru pokrivaš. Ponavljam tu noć mislima. Došao si kao vladar, kao kapetan siguran u plovidbu. Prišao tiho, pogled je bio i pozdrav i zov, i želja, i strast. Uplovila sam u tvoje sidrište. Omotale su me ruke kao mreža ribarska. Što si mislio? Zadržati me tako zauvijek. To zauvijek trajalo je jednu noć. Slani poljupci prosipali su se mojim licem, usne su bile hrid na kojoj si sigurnost pristanka tražio. Dodiri naših tijela sve su govorili, želja je bila veća od bilo kojeg pitanja. Pličina pješčanog spruda, mekša od kreveta, zibanje mora i ritam tijela koja dubine druge traže. Još te utrobom osjećam, slatkim trenucima nutarnjeg podrhtavanja. Ne nije mi hladno, samo ostani tako. Pozvah te nježno ući, vulkan strasti danima je erupciju čekao. Topla, slana, mokra, predala sam ti sebe do kraja. Istom čežnjom, ritmom savršenog ljubavnika, ispunjavao si me kao brod svoj vez, dok nas je more zibalo, ili smo mi ritmom zibali more. Željela sam te više, željela sam biti zastava tvog jarbola, šapnuh to tiho, osmjehom si prihvatio. Povjetarac me dočekao, pratio sve dok ne podigoh zastavu do kraja na savršenom jarbolu. Vrisak prolomi noć, negdje se uznemiri galeb, ostadosmo tako usidreni dugo u noć.
- 08:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #