Off the road again...Korčula...
...kako su me vec poceli svrbit tabani, a imala sam samo nedjelju slobodnu, bacila sam bubu u uho ovim mojim kompanjonkama koje se uvijek sloze sa mnom i s kojima se najlakse dogovorit, da bismo se u nedjelju mogli zaputit negdje...recimo u Korculu...kao sto znate imamo privilegiju da u drustvu imamo pravog pravcatog vodica, tako da smo mogle nesto i naucit...dogovor je bio dignut se ujutro i gledat prognozu...probudila se ja, naravno prva, ono sunce...dok su se njih dvije probudile naoblacilo se, ali sam se zaintacila i nisam htjela bit tipicno zensko nego se ponasat ovaj put ko musko i ne cjepidlacit-pa sto ako je oblacno, i hladno, i puse bura i kisa samo sto ne ulije...imamo moju bebicu i nove gume... :)
...i krenusmo...gust je bio vozit se ponovo kroz Peljesac (morat cu se udat na Peljesac, kako sam izvalila jucer, pa ako ima kandidata...he he) i slusat neke zanimljivosti o ovom prekrasnom poluotoku, njegovoj povijesti-nikad dosad nisam cula da je prvotno ime Peljesca bilo Adrion, a znate zasto? Zato sto je u stara vremena preko Peljesca bio najblizi put za prekoracit Jadran (Adriatic) do Italije...kako pitate se? e pa i ja sam se pitala...sad zamislite da se vozite malom barkom na vesla i trebate skoknut do Italije recimo...e pa necete poc tamo gdje nema nikakvih otoka, nego cete krenut od Peljesca, preko Korcule, Lastova, Visa, Palagruze i hop, eto vas u Italiji za tili cas...zanimljivo, jel da? Povijest je inace bila zanimljiva, od Ilira (Plereja) koji su obitavali ovdje, pa ih Rimljani pocerali, pa dosli Slaveni, Orebic bio pod dubrovackom republikom do dolaska Francuza, a samostan na brdu Sv. Ilija izgradjen da se nadgledaju Mleci koji su vladali Koculom....putem smo uzivali u vinogradima, slusali o Malom plavcu, da tlo i polozaj ustvari diktiraju vrstu vina, tako da je i Dingac u biti Mali plavac, samo na specificnom podrucju Potomja, okrenutom prema suncu, a u glinenom tlu, tako da glina zadrzava vlagu a odozgo ga sunce grije...bili smo u Potomju i ovaj put, samo smo prosli tunel, malo provirili preko i vratili se jer je bio dug put pred nama...
...imali smo srece da smo stigli taman pred polazak trajekta i nismo trebali puno oklapit u Orebicu...trajekt poluprazan, dobro se osjeti zavrsetak sezone...
...ako nismo vec u trajektu, to smo najbolje osjetili dolaskom u Korculu...nigdje nikoga...nije da nam je sad bas trebao netko, ali kao da su svi pobjegli iz grada i samo nas tri i mala grupica Japanaca setamo okolo...nema veze, ajmo mi u obilazak...
...Korculu su, vam znaci naseljavali Iliri od kojih postoji dosta karakteristicnih gradina, pa onda Grci-mjesto Lumbarda (odakle je moja pokojna baba, da se pohvalim) je najstarije mjesto gdje je nadjena tzv. psefizma, najstariji pisani spomenik o zivotu na ovom otoku..Grci su zivjeli u harmoniji s Ilirima dok nisu dosli Rimljani i pocerali jadne Ilire...pa Slaveni koji su cak nekoliko stoljeca zivjeli skupa s Rimljanima...i onda su dosli Mleci, koji su u 13. stoljecu uspjeli okupirat otok i tu vladali, cini mi se nekih 800 godina...to je otok poznatih kamenoklesaca, vinogradara, brodograditelja...znate li da je prije na otoku bilo 100 brodogradilista, sa 400-tinjak zaposlenih? a sada ih ima 3...nije ni to lose za jedan otok, ali ipak kad usporedjujete...Korcula je poznata po kvalitetnim bijelim vinima kao sto je lumbarajski Grk i Posip...
...uđosmo kroz kopnena vrata, ispod tvrdjave Veliki Revelin...impresivna skalinata i sam ulaz kao takav...ispod ovih skalina se inace, svako ljeto odrzava poznata Moreska...
-Veliki Revelin s unutrasnje strane
...odmah kraj ulaza se nalazi kapelica posvecena Gospi koja je spasila Korculane od Turaka, u 16. stoljecu...Turci su bili mnogobrojniji i Korculanima je preostalo jedino se molit...odjednom se digla ogromna oluja koja je dio Turskih ladja potopila, a ostale su odustale....
...na istom trgu se nalazi zgrada opcine, koja je kao sto i sada, i u proslosti bila sjediste vlasti..he, he, vlast se dobro smjestila...
...a one se smjestile kraj stupa...mozda se srame necega... :))
..grad opasan zidinama je nastao negdje u 14.,15., i 16., stoljecu kada je i bio najveci procvat buduci je otkriven kvalitetan kamen od kojeg su i napravljene zidine i kuce...a u to doba je i izgradjena i impresivna katedrala Sv. Marka rukama poznatog graditelja Marka Andrijica (jedan od brace Andrijica koji su sagradili crkvu Sv. Spasa u Gradu) sa portalom kojeg je napravio Bonino di Milano...impresivna, ali nazalost zatvorena kad smo mi dosli, pa nismo uspjeli vidjet unutrasnjost...a i bila mi je prevelika da je uspijem cijelu uhvatit u kadar...
...prosli smo pokraj palace Arneri koja je danas umjetnicka galerija...i u nju nismo uspjeli uc, nego je objektiv fotoaparata uspio skicnut malo od atrija...
-palače Arneri i Gabrieli-Ismaelis
...bili smo i kraj kuce Marca Pola...bez obzira na sve, ja isto mislim da je on bio s ovih podrucja...s obzirom da postoji dokument o tome iz 15. stoljeca, s obzirom da danas na Korculi imamo prezime Depolo, s obzirom da je u to vrijeme Korcula bila pod Venecijom, nije ni cudo da ga oni prisvajaju...
...korculanski tlocrt je u obliku riblje kosti sa spletom malih, slatkih ulicica, svaka odise mediteranskom atmosferom...
...prvotne zidine su bile puno vise nego sto to danas izgledaju, medjutim trebalo ih je ipak odrzavati...i u 19. stoljeću su Austrijanci, koji su tada bili na vlasti i odrzavali ih neko vrijeme, dali domacim ljudima da odluce sto ce sa zidinama, da li ostaviti tako visoke ili...i oni su ih,ah, domisljatog li naroda, odlucili skratit...jedino su kule ostale prvotne velicine...
...u Korculi djeluju cak 3 bratovstine, od kojih je najstarija i najpoznatija bratovstina Svih Svetih, takodjer Sv. Roka i Sv. Mihovila...a na Veliki petak sve tri bratovstine idu u procesiji, svaka u svome ruhu, noseci svijece...mi smo obisli crkvu i bratovstinu Svih Svetih...
...i last but not the least, morska vrata s prekrasnom skalinatom...
...puni dojmova sjetili smo se da smo i ogladnjele pa smo kraj kuce Tri Sulara nasli simpaticnu pizzeriju sa simpaticnim osobljem...
-kuća Tri sulara
...i viaaa Lumbarda...B jos nije bila tamo, a meni je bilo drago iskoristit sansu i provest se kroz to lijepo, rodno mjesto moje babe Kate...nismo svracali do rodbine, udugo bi, samo smo s autom prosli do crkve Sv. Roka na Veloj glavici, djir do Bilog zala, kroz polje puno loze, i natrag dole rivom do parapeta, bilo je dovoljno da B ostane odusevljena i da ja osjetim lagani ponos zbog toga jer i ja imam korjene s tog prekrasnog mjesta, s tog prekrasnog otoka...
...ovo je samo mali dio onoga sto Korcula kao otok i kao grad skriva...prekratko je bilo za sve vidjet, a prepuno je lijepih, slikovitih mjesta, toliko povijesti i zanimljivih crtica...
...na povratku s Korcule smo jos svratili u Trstenik, slatko malo ali pusto mjesto, jos poslusali o obitelji Grgic i kako su se proslavili u Californiji vinogradarstvom...prosli kraj obiteljske kuce Grgica, kraj butige sreli 3 covjeka, dijete i psa...nigdje do Stona nismo uspjeli nac kafic za popit kavu tako da smo to odradili u Stonu, opet u istom kaficu-vec smo se pocele osjecat ko doma i nazad doma, sretni i zadovoljni zbog izvrsnog dana, bez obzira sto su moji njorgali da samo ludjaci idu na put po onom vremenu, i sto me tata zabrinuto zvao 10-ak puta na mob, drago mi je, jako mi je drago da smo posli...
|
