Marketing
...Zagreb...
...nakon svadbe je uslijedilo refavanje jos dan ipo u Kutini...zajednicko i neponovljivo gledanje utakmice sa navijacima Hajduka i Dinama, skupa u jednom dnevnom boravku... za koju se nazalost mi nismo opskrbili rekvizitima, ali zato domacini jesu...
...pola sljedeceg dana smo se jos malo podruzili po Kutini, obisli novopecene mladence i ja odlucih sjest na vlak i pravac Zagreb...novcanik me poceo svrbjet jako, a i skuzila sam da sam dovoljno ostala u Moslavini...vrijeme je za promjene...zasto vlak, neki ce se pitat? pa zato, sto mi na krajnjem jugu nemamo to prometalo i meni je uvijek dozivljaj putovat istim (zaboravit cu onu epizodu od 3 dana jahanja Split-Zagreb, prije 10-ak godina...) naravno, na kratkotrajne relacije...
...Bozena me ko i uvijek docekala, ispricava se ona meni sto mora ucit i ne moze me zabavljat, a mene ne treba nitko zabavljat-znam ja sama gdje hocu ic...i tako, opet obisla te cudesne zagrebacke shopping centre..puuno para potrosila, u jednom trenutku sam sjela na kavu i razmislila da li mi se isplati ulazit u minus ovi mjesec...pogodite koji je zakljucak bio... :)
...Zagreb me prije znao bacat na depresiju, onako velik, siv i uzurban, a i podsjecao me na dane kad sam prije 12 godina lezala gore u bolnici mjesec ipo dana...ali sam se presaltala i sad mi je stvarno gust poc gore na par dana, obic malo, vidjet neke ljude...u Bozene je uvijek veselo u stanu, sa njom kao mojim dragim kumcetom, tako pametnom i dragom mladom osobom, cimerima, od kojih me njezin cimer uvijek zabavlja svojim stavom po kojem je on u vjecnoj opoziciji-bas je smijesan, ali simpatican lik...i prekrasnom zlatnom retriverkom Rinom...
...zadnji dan mog boravka u Zagrebu je i Ines dosla, s namjerom dobivanja vize za Ameriku, ali kako to ne ide bas tako lako, naime, nema stalni poso, nekretnine na svoje ime i nije udana (to je najvise pogodilo jer se cijeli dan zezala da joj i oni to nabijaju na nos), a Ameri su jako rigorozni po tom pitanju, odbili su joj dat vizu...i tako je ona polutuzna (polu, jer je u ambasadi nabasala na nekog super tipa koji joj je glumio sofera po zagrebu) dosla u stan, popile smo kavu skupa, a ja poznavajuci je jako dobro, a i zbog razloga sto nisam bas sve obisla sto sam namjeravala, predlozila najbolju terapiju-shopping! i upalilo je, cim je kupila slatki pepita kaputic :)) ah, mi zene... ;)
...na povratku od glavnog kolodvora do trga sam se sjetila da mi je fotoaparat u bursi, i da nikad ne slikavam po Zagrebu, a taj dio grada mi je najljepsi...inace jako volim Zrinjevac i volim tuda setat, sjest na klupu i upijat atmosferu grada...
...i tako, nastavismo prema Trgu gdje smo se rastale jer je ona morala odradit neke kave, a mene su vec noge boljele iako sam imala na nogama savrsene nove teniske hodalice, a i trebalo se spakirat, a to nije ni malo lako kad pretrpas kufer novim stvarima...
...ima nesto u svoj toj uzurbanosti velikog grada...jos uvijek se osjecam ko dijete sa sela kad dodjem gore, i utopim se u masu ljudi koja uvijek negdje zuri, konstantni mooving...zanimljivo, ali onda moj mali Grad zavolim jos vise i jos vise mu se veselim...
...i tako, u mom malom Gradu s velikim G (to nesto govori o tome, da i male stvari mogu biti velike, jel da?) sam trebala bit jedan dan i nastavit put za Sarajevo, ali iako smo bile nabrijane, vremenska prognoza je bila jako losa, a nije mi se dalo poc tamo po prvi put nakon rata s velikom zeljom ponovnog odlaska i stat cijelo vrijeme u stanu, tako da smo taj izlet ostavili za neki drugi vikend...a na kraju je ispalo puuuno bolje da sam taj vikend ostala doma, ali o tome jos pssst... :)
Post je objavljen 20.10.2007. u 09:36 sati.