Moji mali koraci...

ponedjeljak, 14.01.2008.

OČENAŠ ZA MOG TATU

U razmišljanjima o prolaznosti....prenu me preplašene oči pune suza ...i riječi moje kćeri...
„Mama...moli za njega....upravo ga oživljavaju...“

Nazvah ...nekoliko brojeva...za koje znam...da su dušom „spojeni“ s nebom....i zavapih Bogu....“Poštedi ih te boli....ako je moguće“....
Nakon nekoliko trenutaka....presiječe tišinu ....zvuk mobitela i glas s druge strane....
...Moj muž je na Nebu....moli se ....da izdržimo....
S druge strane žena...Majka....koja živi od ljubavi za svoju obitelj....kojoj sve prognoze....već odavna izračunaše...da više ne pripada ovdje....jer s takvim oblikom hepatitisa....ne živi se dulje od godine....
Ona već ....desetak godina...živi...
Živi...za ljubav i od ljubavi najbližih....
Još mi u srcu odjekuju njene riječi....njeno svjedočanstvo....kada je suoćena sa smrću...hodnikom bolnice...odjekivao njen „VJERUJEM U BOGA“......za kim su krenule sve žene iz okolnih soba....i kada je probudivši se...čula glas liječnika.....“Ovo nije naše djelo...ovo je čudo...zahvaljujte Bogu...“

...i zahvaljivala je....živi od tada zahvalna za svaki darovani trenutak....
Često razgovaramo...i tako često spominje kako u toj bolesti osjeća blagoslov...
....kako zahvaljuje za to Bogu....i ne moli za ozdravljenje već samo za snagu....

....Pred očima mi slika njenog muža....poveliko srce čovjeka....kog upoznah tek kad se naša djeca dobrano zbližiše....
Čovjek....radosnih očiju...velikog srca ....i duše otvorene Bogu.....koji svoj dom učini toplim kutkom....i ispuni ljubavlju ....prema ženi i kćerima...na koje bješe silno ponosan....

Još neki dan....ona mi kaže....
„...znaš....tako sam se veselila Božiću....zajedničkom okupljanju....tako me to ispuni....
...ali naša djeca ...ipak imaju svoje živote....i tako treba i biti...a ja se veselim...opet jutrima s mojim mužem u kojima sami....ispijajući duge kave....pričamo o njima..“
Gledam sinoć....najstariju od njih triju.. meni posebno....dragu dušu....
...izašla pred nas....i s vrata govori.....“Bez suza molim....moj tata je na nebu....“...
...i gledam je kako se suzdržava....gledam je kako grčevito traži razloge.....razgovora...poziva....kako pali cigarete.....kako u mobitelu traži poruke svog oca....kako se pita....kako ne vjeruje....kako se obraća Bogu....nek on sad djeluje...jer to joj je dao...nek on organizira.....i pitam se....koliko boli i ljubavi stane u jedno obično ljudsko srce....i koliko može izdržati.....
...Sestra joj....desetak godina mlađa...privija se uz mene....i pokušava biti hrabra...čvrsta....
...samo suza u krajičku oka ...odaje tugu...i bol.....
...Zvone mobiteli....ljudi pitaju...treba li išta....slušam njihov odgovor: „Jedan očenaš za mog tatu...“
....I ja se borim sa suzama....uspješno ....do trenutka...kad mi gurnu mobitel ....sa snimkom...njih tri...i tate...kako plešu ljetos doma......
...i....slike se uzburkaše......zvukovi...njihovih radosnih susreta...kada se sakupiše u tom domu....i kada bi me nazvali...da mi otpjevaju ...“Pamtit ću te po pjesmama...“...
Izmjenjuju se ...slike jednog doma....u kom je stanovao Bog...Božja radost i mir......i sva moja razmišljanja u prethodnom postu....o smislenosti vremena...još se pojačaju....
...Osjetih....on je iskoristio svoje vrijeme.....hoćemo li i mi svoje....
....i stižu poruke....prva poruka kćeri koja je bila s njim....upućena svojim sestrama....
„Ja znam da je tata na nebu....i to mi daje neiscrpnu snagu....izdržite i vi...“, ....a nakon nje i mamin glas...svojim kćerima...“Čekamo vas doma....još uvijek ...tata i ja....on na Nebu....a ja ovdje...."
I gledajući ....i u srcu prebirući.....sve te trenutke....tako bolne a dostojanstvene....osjetih...Njegovu prisutnost....i odlazeći jutros od njih....prostruje mi ...riječi mog muža....“Na proljeće ćemo kod njih u Slavoniju....kada zatopli...“...
...i stegne me misao...poput obruča....u srcu....koliko susreta propustimo...čekajući neko bolje....drugačije...i toplije vrijeme....
....“Ne čekaj dok zatopli.....možda bude kasno.....“

Sutra krećemo ....za Slavoniju....ali ...ovog puta...prekasno za njega.....
..

14.01.2008. u 18:24 • 6 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Moji mali koraci...

ponedjeljak, 14.01.2008.

Opis bloga