Moji mali koraci...

utorak, 29.04.2008.

"Tko će nam pokazati sreću?"
Obasjaj nas, Jahve,
svjetlom svoga lica!
Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode
pšenica i vino. Čim legnem,
odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Jahve,
daješ miran počinak.

...Preplavljuje me u valovima ovih dana...
...Zahvalnost...i Ljubav u svim nijansama...Ljubav...u kojoj osjećam Tvoj dodir...drugačija od svake ljubavi koju dosad ćutjeh...

...već neko vrijeme...događa se da se probudim noću...i zapljusne me zahvalnost ugledavši lice svog muža...kako mirno spava...
...zahvalnost što si mi ga darovao...zahvalnost što je tu...što mi još uvijek daješ iznova priliku...i vrijeme...da tom daru...i ja budem djelić dara...da nadoknadim vrijeme...kad nisam bila svjesna koliko mi daješ...

...stajasmo u nedjelju na misi...dvoje od troje meni najdražih...i pomislivši ...koliko me obilno daruješ time...i koliko bi to pred samo nekoliko godina bila nemoguća stvar...raširilo se moje srce...prelijevala se dragost u njemu...

...a onda...prošli tjedan....dan kad je diplomiralo moje dijete....
...mogu li uopće pretočiti u riječi zahvalnost koju osjećah...ne toliko zbog diplome...iako ...i to je ispunilo moje srce srećom....koliko zbog suza svog muža...zbog ganuća koje sam osjećala...zbog njegovih riječi...kako je molio pred slikom Gospe...zbog zajedništva nas s Tobom...koje sam toliko osjećala...

...i pitam se u tim trenucima....kako je moguće da me toliko ljubiš...
...kako je moguće da me ovako slabu...i ovako malu toliko daruješ...

...čak i u toj slabosti...Ti me daruješ..rukama koje me nose....pokazujući mi ...da sam ljubljeno dijete Tvoje...i da brineš o meni...

...na svakom koraku...ovih dana ...u svoj punini osjećam...sa mnom Si....
Tvoja je ljubav ...strpljiva u meni...
...i kad mi povjerava da zidam Tvoje kraljevstvo...ne brojiš opeke...
..ne brineš o krhkom materijalu kojim zidam...ne brineš o nejakim rukama...gledaš samo srce...samo čežnju...samo želju...

Ti si svaka moja opeka...
...ne brojiš dane i godine...ne vraćaš me u vrijeme kad sam lutala...
...već se poput prosjaka zadovoljavaš trenucima...mog raširenog srca koje Te prepoznaje...i brižno sakupljaš te trenutke ...

... pamtiš samo dobro...sve ostalo brišeš svojom ljubavlju..
...i pogledom punim čežnje...pratiš svaki moj mali korak k Tebi...
...da...više si u moje srce ulio radosti...nego stane u njega...tako malog...

29.04.2008. u 00:02 • 9 Komentara • Print • #

četvrtak, 17.04.2008.

...Dani su postajali mjeseci, Mjesecima sam nakupljao slabost, nemir i bijes u svoje srce... Bio sam ono sjeme koje nema korjena.
Ne želim to više biti. Osjećam strah. I taj strah me mnogo puta udaljuje od Boga.
Neka čuje Gospodin ovaj moj vapaj, neka me usliša, da izgna taj strah da uvijek budem pravedan i istinit pred Njim...

• ...Bože...pročitah sad komentar meni tako dragog blogera...
...i u potpunosti se prepoznah u njemu...
...identično...
...danima..mjesecima...godinama...bila sam zarobljena strahom...
..i to strahom....koji ledi srce,...misli...krv....pamet....ma sve...
...i duša je vukla na svoju stranu...Bogu...a strah je kočio...zaustavljao...
...budila bih se jutrima...zarobljena...lijegala...zarobljena...
...i onda je došao trenutak...kad nije moglo dalje....strah je prerastao mene...
...i pustila sam krik...iz dna duše....krik zova...Bogu svom....da me pogleda...
...da me oslobodi...da učini nešto...ma da me samo zapazi....

...krikovi su se pojačavali...zaglušivali su sve oko mene....
....i tada je rekao...."Hajde...pusti se...vjeruj....zakorakni..."

...i iskoraknula sam....ne od prve...ne laka srca....ne bez straha...
Dočekao me...širom raširenih ruku...i taj zagrljaj...zamutio je sliku svega postojećeg...svega oko mene...
...sakrio je....sve oblake koji se nadviše nad mene...ništa više od tog zagrljaja vidjela nisam...

…darivao me tih dana…preobilno…
...u trenutku kad bih se osjećala poput ptice puštene iz kaveza....doista bi ptičica doletjela...
...slao mi je anđele...zbog kojih mi smješak ne bi silazio s lica...
...primala bih poruke...upravo onakve kakve bih u tom trenutku trebala...
...ma...čak mi je i najmilije...pjesme o Njemu...pjevao ljudskim glasom...
...tih me dana tako milovao...tako mazio...tako napajao Ljubavlju svojom....

...još uvijek sam tamo...u Njegovu zagrljaju...
...pokušam ponekad...odmakom vidjeti svijet oko sebe... iskoraknem...
.....i začudim se...kako mogu gledati tako slobodno....i hodati čak mogu...i disati..
...pa i prići na trenutak utvarama...od kojih bih se sleđivala prije...i mislim....o...jaka sam sad....
....a onda zašušti tračak tmine...i gle...opet isto...srce lupa od straha...i ja...baš poput malog djeteta...bježim da se dočepam Njegovih skuta...
Njegovog zagrljaja...jedinog mjesta...gdje sam doista sigurna...zaštićena....ogoljela...ljubljena....i prihvaćena ...čak i od same sebe...

...i dok natrag...iz najsigurnijeg mjesta...gdje se smiruje moja duša ...gledam u Njegove oči...
...ja znam...da samo je On....moj mir....moja sigurnost...moje utočište...
...i da je samo odluka u mom srcu....da sam Njegova ma šta bilo...dovoljna...i po njoj...On mi doista i daje tu hrabrost...vjerovati da mi nitko ni prići ne može...dokle god sam s Njim...i dokle god moja duša šapuće....
...Ti si sve moje...moj Bog...moja zaštita...i moja sigurnost....

Bože...kolikom si zahvalnošću i ljubavlju ispunio moje malo plašljivo srce...

17.04.2008. u 20:38 • 20 Komentara • Print • #

četvrtak, 03.04.2008.

Ima tragova...sazdanih od ljubavi..
..i svakom takvom tragu...u običnosti naših dana..
priključi se netko...tko ostavi trag svoje duše...
..koji nas obogati...i podigne...u čijem doticaju...naziremo Njegov lik...

Ova je pjesma ...na koju naiđoh...baš u vremenu pružanja ruku...Isusu...
..ostavila neizbrisivi trag ...u mom srcu..

Čuvši prvi put ove riječi...potresoše se moje dubine...
bio je to glas...u kom sam čula Njegov poziv...
...glas...koji je izlazio iz duše...iz srca ispunjena Njime...

Glas je to dragog čovjeka...čija je ljubav prema Kristu...
Utkana u svaki izdisaj...u svaku riječ...kojom slavi svog Gospodina...

...još uvijek traje drhtaj duše...kad začujem ovu pjesmu...
I još uvijek tvoj glas...Marinko osjećam u neizmjerljivim doticajima...
Tvoje duše ...koja izlijeva svoju ljubav Gospodinu...preobilno..

Pjesma je preuzeta iz katoličkog foruma „Tebe Tražim“, POSLUŠAJTE

...

03.04.2008. u 21:31 • 25 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Moji mali koraci...

utorak, 29.04.2008.

četvrtak, 17.04.2008.

četvrtak, 03.04.2008.

Opis bloga