Afera

1o.a / ona /
Prošla je skoro jedna godina dana.
Njegov mali stan smo preuredili, pa smo imali samo dvije sobe. Prednost glavne sobe bila je ta što je bila velika, pa smo u kutu smjestili njegov radni stol, a ostalo je bilo fini prostrani dio za boraviti većinu vremena. U malu sobu smjestili smo običan 'francuski' ležaj i pored krevetić za bebu. U uzidanom ormaru, još uvijek smo mogli smjestiti svu odjeću.
Kad sam rodila Lanu, osjećali smo se kao da smo osvojili svijet. Ja sam ponovno bila majka, uz čovjeka koga sam voljela cijelim svojim bićem.
Problemi kroz koje smo prolazili su nešto što želim pod 'žurno' zaboraviti.
Bukvalno je ponio svoju odjeću sa sobom u jednoj velikoj torbi. To je bilo sve što je bilo njegovo i nikomu nije trebalo. Kuća, auto, knjige… sve je ostalo tamo. Djeca nisu željela da ga vide jedno vrijeme, a onda je najstarija željela dolaziti i ići sa mnom u prodajni centar. Žalila bi se na mamu, kako je stroga i ne razumije ju, a ja sam samo uvijek slušala. I osmjehnula bih se.
Žana je imala krize. I ne čudim se. S četvoro djece bez komunikacije s njim. Jednom je nazvala kasno noću i on se na brzinu odjenuo i odjurio, misleći da su problemi s djecom. Kad se vratio ispričao mi je da je plakala i molila ga da se vrati; da ne može više sama s djecom; da joj tata ide na nerve; da mu sve oprašta. Kad joj je rekao da čekamo bebu, opet je pomahnitala i istjerala ga iz kuće.
Bila sam sretna kada su ga djeca zvala i željela biti s njim. Išao je na utakmice, na njihova takmičenja; odlazili bismo svi skupa u kino i ZOO.
Ništa mi nije bilo teško.
Stvari su poprimale svakodnevni normalan oblik, osim što smo čuli da je Lukin brat Mario / onaj s kojim je Filipova kćerka ostala trudna / nađen mrtav na zabačenoj plaži. Svi smo bili pozivani na razgovor u policiju, a na kraju je u novinama pisalo da je u krvi bilo alkohola i droge, te se pretpostavlja da je bio nesretan slučaj.
Uspavala sam Lanu i sjela pored njega. Čitao je knjigu, a onda ju odložio kad sam se uvukla ispod i prebacila njegove ruke preko mojih ramena.
„ Volim te. „ – šapnula sam mu i pomislila – je li moguće osjećati ovoliku sreću.
„ I ja tebe, ljubavi moja. „ – golicao me usnama šapućući mi na uho.
Na vratima je odjeknulo zvono. Pošla sam ja i otvorila ih.
Ispred su stajala dva policajca i rekli njegovo ime.
Nisam stigla niti pomisliti što bi to trebalo značiti, a već sam vidjela kako mu stavljaju na ruke lisice.
„ Uhićeni ste zbog ubojstva….“ – govorio je policajac ime Lukinog brata, a ja sam izgubila tlo pod nogama i oko mene se sve smračilo.