Afera

nedjelja , 22.02.2015.

9./ on /

Kad sam izašao iz kupaone, pohitao sam, ogrnut ručnikom oko pasa, do kuhinje, a nje nije bilo tamo. Po pločicama sam ugledao žute fleke i komad stakla. Prva misao mi je bila da se ozlijedila, ali sam onako usput podigao staklo da se još netko ne ozlijedi i bacio ga u kantu za smeće. U hrpi ubrusa i komada stakla na kojima je bila ista boja kao na pločicama, ugledao sam test za trudnoću. Okrenuo sam se oko sebe, plašeći se da me ona zatekne u vlastitom domu sa strašnom novom istinom, pa sam gurnuo dublje u smeće test, a onda joj doviknuo ime i pošao do spavaće sobe. Ugledao sam moju majicu na podu i njen crveni grudnjak kako izviruje ispod kreveta.

Dohvatio sam ga i vrtio se u krug: gdje s njim, pa ga ugurao duboko iza mojih majica u ormar, a onda sam kod ulaznih vrata kuće ugledao ključ na podu. Tako samo ključ ispada od treskanja vratima. Dohvatio sam mobitel i pozvao ju. Nije odgovarala, a nisam ga čuo niti da negdje zvoni u kući. Zvao sam opet i opet. Nije bilo odgovora.
Odjenuo sam se i pošao do svog malog budućeg ureda, nadajući se da će tamo svratiti. Ali mi nikako nije bilo jasno: zašto i kuda je nestala. Jedino razumno objašnjenje bilo je da je dobila neki poziv, a ja od šuma vode nisam čuo. Ali, zašto mi nije odgovarala.
Zavalio sam se u kožnatu stolicu i pokušao pisati. Nije išlo.
Osvrnuo sam se oko sebe i zaključio kako je ovo mjesto hladno i sumorno. Samo ovaj radni stol, stolica i laptop.
Padao je mrak.
Iz sna me trznulo zvono mobitela. Bila je to Žana.
Uspaničeno je govorila: „ Gdje si ? Što radiš ? Lora je pobjegla od kuće. Zvala je svekrva od one tvoje. Kod njih je. „
Ništa nisam razumio. Kakve su ovo gluposti? Na kojem sam ja ovo planetu.
Dok smo se vozili pustom cestom na otoku i šutjeli, upitao sam Žanu:
„ I ? Kada si mi mislila reći ? „
„ Što – reći ? „ – pogledala me svojim smeđim krupnim očima.
„ Da si trudna. „ – zgnječio sam rečenicu kroz zube.
„ Ja trudna ? Otkud ti to ? " - zaokrenula se u sjedištu automobila, dok ju je pojas vraćao nazad, zakočivši se.
„ Test. Pozitivan. U kanti za smeće.“ – i dalje sam izgovarao činjenicu od koje sam se grozio.
„ To nije moj test. O, zaboga…Lora!“ – uzviknula je i prekrila usta rukom.