Afera

nedjelja , 15.02.2015.

7. / on /
Približavao se Božić.
Okitili smo bor i osjećao sam da sam se spasio. Vratio sam se Žani, za koju mi je najbolji prijatelj, nakon što se razveo od svoje supruge, rekao:
„ Blago tebi. Kako ti to uspijeva. Žana je najbolja i najljepša žena. Financijski se ne brineš je l' imaš dovoljno, stari je još uvijek moćan; djeca su vam dobra…“ – a ja sam njegovo ushićenje morao prekinuti:

„ Čovječe, prevario sam Žanu. I sad mi trebaš pomoći. Ucijenjen sam.“
„ Što ?! Prevario ? Kada ? Ti si lud.“ – skočio je sa stolice u svom raskošnom uredu. „ Tko te ucjenjuje? „
„ Nekakav njen radni kolega koji nas je vidio. Traži mi puno love. Znaš da mi je knjiga prodana dobro, ali s naplatom ne ide baš tako brzo. „
Zavalio sam se na kožni trosjed, a želudac mi se grčio od muke. Popili smo piće, a on me radoznalo upitao: „ Je li to ona mala što sam se palio na nju, kad sam naletio na vas na otoku i cmizdrio Žani usamljen, gledajući vas na ručku kao idealnu obitelj. Učinio si sve da joj ne priđem, kad sam trabunjao pijan..."
„ Da, ona. Malo mi je falilo da te razvalim u facu, kada si o njoj govorio kao o objektu za jednu noć. Volio sam je, Vjeko, kao što se srce jednom raspali u životu. „
Sjedio sam kući u svojoj radnoj sobi za računarom, dok se Žana tuširala i u ruci prevrtao kuvertu s novcem. „ To je puno love!“ – pomislio sam, a telefon je zazvonio.
„ Jesi li spremio lovu?“ – drsko, pijanim glasom, obratio mi se taj otočki probisvijet.
„ Znaš što, kretenu: jebi se !“ – viknuo sam, trudeći se da prigušim glas i nadao sam se da voda dovoljno šumi i da Žana ne čuje u kupaoni.
Sjeo sam na rub kreveta i čekao.

Ušla je omotana u svoj veliki ružičasti ručnik, mokre kose koja joj se spuštala po licu, , a kapljice su se odvajale s vrhova pramenova i padale na njene, još uvijek čvrste grudi.
„ Žana…“ – rekao sam, a ona me preplašeno pogledala. Znao sam da zna.



Konačno smo Žana i ja otvorili karte, sve sam priznao; a ona je procijedila rečenicu:
„ Znaš zašto sam se udala za tebe? Zato što si bio siguran. Mogla sam birati, ali odabrala sam tebe, jer nisi bio neka faca. Iskreno, više sam računala, nego što je srce vikalo: bam – bam.“
Malo sam bio povrijeđen s tom izjavom. Iako sam i ja više osjećao da smo si odgovarali, nego što sam izgubio glavu, ipak je ova izjava bila udarac ispod pojasa. No, već sam grabio godine, pa sam pomislio da trebam biti odgovoran i ostati uz svoju, ne malu, obitelj.
Žana je imala taktiku. Nakon moga priznanja, pustila je da joj se suze slijevaju niz lice, a onda mi je prišla, pustila da joj ručnik klizne na pod, popela se na krevet, opkoračila me nogama i počela ljubiti.
Uspjela me uzbuditi i nastavio sam njenu igru, a duboko u sebi sam osjetio prazninu.
Ovo nisam ja.