Afera

četvrtak , 12.02.2015.

5.a / ona /

Nakon što sam oprala brdo posuđa kod Lukine mame, poslije zajedničkog ručka sa njegovim bratom i ženom rekla sam im da moram poći.. Marija i ja smo imale solidan odnos. Ja sam sa Lukom živjela u bakinoj kući, dok su Marija i Sandro, Lukin brat, živjeli sa Lukinom mamom. Ona nije bila loša žena, ali je ipak najljepše bilo zatvoriti svoja vrata za sobom.
Moja prijateljica Gabrijela, koja je svirala gitaru u poznatoj rock – grupi, dala mi je dupli ključ i zamolila da joj ponekad odem do njene kuće na obližnjem malom otoku pored našega, do koga je u sezoni mali trajekt plovio četiri puta na dan. Bio je to otok bez hotela, samo sa jednim malim privatnim motelom i mnogo prelijepih privatnih apartmana.
Dan je bio vruć, pa sam iz torbe izvukla rezervnu haljinu na cvjetiće i preodjenula kod Lukine mame, jer sam uvijek ja željela prati posuđe nakon zajedničkog ručka, nakon čega mi je trebalo veliko tuširanje i preodijevanje. Njih dvije bi pripravile ručak, a ja sam se zahvaljivala na ovakav način. Iako je Lukina mama uvijek govorila: „ Ostavi, ja ću, što drugo da radim!“
Bicikl sam dovezla na parking za bicikle i mučila se staviti lanac, jer mi se zapetljao. Odjednom me netko obujmio oko struka, a kada sam ugledala da je to on, pomislila sam da svi vide koliko sam se uzbudila. Taj čovjek je svojim pogledom rasturao moju utrobu.
Izvukla sam se iz obruča i pojurila kupiti kartu, a onda sjela na gornji kat trajekta, zavukavši se na klupe među grupu turista. Mašta mi se raspalila kao veliki požar, kako bi bilo dobro povesti ga sa sobom u Gabrijelinu kuću i provesti nezaboravne trenutke. Na trajektu nije bilo nikoga poznatog.
S vrata smo zgrabili jedno drugo i divlje se ljubili, grlili i vodili ljubav na podu, odmah po ulasku u kuću. Opet. Još jednom. Opet.
„ Rekao sam ti, otišao sam na mali otok da istražujem. Ne znam hoću li stići. Mislim da je zadnji trajekt otišao. Molim!? O, Bože, pa kako nisi znala gdje je. Može li tvoj tata otići? Vidjet ću ako nađem koji mali čamac da me prebaci, ali već je noć. „ – razgovarao je sa svojom ženom, nakon što je mobitel zazvonio. „ Možeš misliti, ona moja sa društvom pila na plaži i pozlilo joj, pa ih je policija zvala i javila da se nalazi u maloj bolnici. Što da radim ? Ima li netko da me prebaci? „ – zvučao je jako uznemiren.
Nakon što smo obišli cijelu malu rivu, nitko nije imao veći brodić, a s običnim čamcem nitko nije htio da ga prebaci.
„ Sve sam probao, ali nitko neće, Žana, vjeruj mi.“ – rekao je i prvi put sam čula njeno ime. „ Znači, sve je uredu. Hvala Bogu, poljubi je od mene. Ja ću noćiti u motelu, pa sutra poći do svjetionika da malo istražim. Volim i ja tebe.“ – rekao je malo tiše rečenicu na kraju, koja mi je rasparala srce.