Afera

ponedjeljak , 09.02.2015.

4. / on /
Bio sam bijesan.
Žanin otac me usred zabave pozvao u svoju radnu sobu i pružio mi čašu natočenog soka sa puno leda, s kojom je usput pokazao prema dvosjedu u kutu prostorije, što je značilo da sjednem, jer on ima nešto reći.
„ I ? Kako napreduje knjiga ? „ – upitao me, a da sam odmah osjetio ironiju.
Gledao sam ga i mislio kako je moćan i kako mi to prije nije smetalo, ali sam sada valjda i s malo ljubomore pomislio na plavušu srednjih godina, s kojom je razgovarao, a lice mu nije moglo skriti ushićenje. Žana mi je prišla sva bijesna i rekla:
„ Pogledaj! I onu kurvu je pozvao večeras!“ – dok sam gledao Žaninu majku kako uplakana odlazi u unutrašnjost kuće, bijesna i nemoćna.
U razgovoru s njom, mislio je da se ponaša kao i sa svakim drugim gostom, samo smo svi mi koji smo znali koliko je volio tu ženu i bio spreman ostaviti sve i otići s njom, znali da je u tom trenutku najsretniji čovjek na cijelom otoku.
„ Pa, pomalo, onako…istražujem otok i priče o njemu, pokušavajući da nešto klikne i da se priča rasplamsa. „ – odgovorio sam, dok sam zadržavao dah, stavljajući nogu preko noge i pokušavao ostati pribran.
„ A ona ? Je li ti ona inspiracija ? „ – upitao me odjednom.
„ Tko ? „ – skočio sam na noge. „ Na što ciljaš ?! „ – povisio sam ton.
„ Ne pravi se lud. Očima ju skidaš. Moj savjet ti je: odmakni se od vatre, opeći ćeš se. I, ako mi povrijediš Žanu, naći ću te i na kraj svijeta ! „ – čuo sam stvarni bijes u njegovom glasu. „ Ona nije tvoja klasa, odmakni se, ne prljaj nam ime. „ – čuo sam ga kako govori, dok sam spustivši čašu, zalupio vrata iza sebe i prošetao do plaže.

Izuo sam cipele i šetao uz rub vode, a onda sam ugledao žar cigarete ispod bora u sjeni. Kad je iskoraknula, poznao sam joj korak i uputio se prema njoj.
Stajali smo jedno ispred drugoga, dok su između nas prštale emocije kao munje.
Pružila mi je cigaretu, a ja sam povukao dim, uhvatio ju sa dva prsta za bradu, privukao i prislonio usne na njezine, dok sam dim ispuštao kroz nos.