Afera

nedjelja , 08.02.2015.

3.a / ona /
Svi su se smijali, jer je , valjda, jedno od djece nešto smiješno ispričalo. Djevojčica, koja je sjedila pored mame hvatala se malom rukom za grlo, a njene oči su htjele da iskoče. Taj trenutak me vratio nekoliko godina natrag kada je moj Ivan ležao u Lukinom naručju, zamotan u tamno plavi ručnik, s kojim i danas spavam, jer još miriše na njegovu prelijepu kožu; i tada su njegove oči bile iskolačene baš kao sada u te djevojčice. Dotrčala sam do njihovog stola i stajala skamenjena. Nisam mogla riječ izgovoriti. On me gledao zavodnički i smješkao se, dok je njegova prelijepa supruga izgovorila:
„ Izvolite, trebate nešto ? „
A onda su svi konačno shvatili i slijedeći moj uznemireni pogled, vrisnuli i uhvatili djevojčicu, pa ju iznijeli iza stola. Dok je on pokušavao prskati njeno lice vodom iz čaše koja se nalazila na stolu, njegova supruga dohvatila je dijete za noge, okrenula ju naopačke i lupnula po leđima. Iz usta je nešto poletjelo ispod stolova, a djevojčica, nakon što se zakašljala, počela je plakati, pa su joj se miješale suze od straha i one izazvane gušenjem.
Dok je supruga milovala lice djeteta i tješila ju, on nije skidao pogleda s mene.
„ Hvala Vam mnogo. Spasili ste ju.“ – govorio je šapatom, od koga me prolazila jeza negdje po vratu, ispod kose, pa niz leđa, kao da me usnama iz kojih je izašao šapat zahvalnosti, ljubi, dira i piše po mojim leđima.
Stresla sam se kao da je puhnuo vjetar sa sjevera i brzo odjurila prema izlaznim vratima.

Dok sam se vozila na biciklu, gubila bih na trenutak kontrolu, pa sam zastala i sjela na klupu iznad mora, koja je služila mnogim zaljubljenim da s tog mjesta gledaju kako se užarene boje tope i spuštaju u more.
„ Jesi li normalna ? Zašto tako razmišljaš o njemu ? „ – samu sam sebe čupala iz živog blata koje se zvalo iskušenje i oko kojeg sam po rubu počela šetati.
Sutradan mi je Marina rekla da bih trebala pripremiti i organizirati zabavu u kući poznatoga poduzetnika, za koju bi nam masno platili. U sklopu hotela mogle su se poručiti i takve usluge.
Zajedno s Marinom razradila sam plan nabavke aranžmana cvijeća i dekoracija, također prijenos čaša i nabavku pića i svega što ide uz jedan 'party'.
Luka je bio na putu, jer je osobno otputovao na sklapanje ugovora sa jednom njemačkom putnom agencijom oko ponude za pod sezonu. A nadao se da će uspjeti prisustvovati i osobno na našem štandu na sajmu u jednom malom gradu.
Dok sam se s Marinom sporazumijevala pogledom, da smo zbilja uspjele besprijekorno postaviti svaku stvar na svoje mjesto u velikoj kući poduzetnika, koja je bila veličine pola našega hotela i stalno sam se pitala čemu toliko zdanje, iznenada sam iza Marine ugledala njega kako stoji s čašom u ruci i razgovara sa nekim gostom. Noge su mi zadrhtale i poželjela sam sjesti. Osjetila sam nemoć. Kao da je znao da ga gledam, okrenuo se, sav onako preplanuo u lanenim hlačama i bijeloj košulji, sa velikim satom na desnoj ruci i prvo iznenađeno pogledao, a onda taj pogled zadržao, svjestan svoga šarma, pomislila sam.