Afera

srijeda , 04.02.2015.

1. / on /
Vjerujte mi na riječ, volio sam Žanu. Na kraju smo oboje skužili da smo se jako trudili doći jedno do drugoga, a da to nismo znali. Zapravo smo mislili da nikada nećemo popiti prvu kavu.
Sjećam se, kao da je sad bilo: sjedila je sa naočalama podignutim preko kose, što me odmah privuklo – nije skrivala pogled, a isto tako nije razgledala oko sebe. No, u jednom trenutku uhvatio sam pogled koji je prelazio preko mene i … osjetio sam. Ona je tu radi mene. A zatim sam primijetio da sve muške glave pilje u nju i razgovaraju o njoj. Bila je to potpuno nova cura u kafiću u koji sam obvezno u jutro dolazio na kavu.
Volio sam sjesti do vrata na visoku stolicu, jer sam tako imao pogled na cijeli prostor ispred kafića. Sunce je već prešlo na drugu stranu svoje putanje prema zapadu, pa mi se podvlačilo u naočale i peklo po licu. Zezali smo se kako smo u dubokoj jeseni, a hvatamo boju kao da se spremamo na ljetovanje.
Čekala me velika akcija oko toga saznati tko je prelijepa djevojka, za koju nitko nije znao i nikada ju nije vidio. Moj najdraži konobar uspio je čuti, vraćajući kusur, da radi s djecom, jer se žalila na roditelje koji ne poštuju pravila i ne uvažavaju opomenu za dijete. Što sam drugo mogao zaključiti, nego da radi u nekoj školi.
Sljedeći dan došla je s mamom na kavu. A onda sam osjetio i mamin pogled.
Neću vas zamarati sa ostalim detaljima. Moj urođeni istražitelj u meni, vodio me putevima instinkta i saznao sam. Zvala se Žana.
I bila vrlo hrabra. Nazvala me prva.
Nisam bio ni svjestan kako sam se topio od miline, dok sam s njom razgovarao na mobitel, odjeven samo u potkošulji pored otvorenog prozora u hladnoj jesenjoj noći.
Nisam, isto tako, ni primijetio, da je razgovor trajao dva sata, a izgledalo je kao dvije minute.
„ Znači, to je ono kada kažu…!“, pomislio sam kako sam našao srodnu dušu. Iste stvari smo voljeli; istu glazbu slušali, iste teme su nas privlačile.
Rekla mi je da ima još četiri sestre, da je bila u dugoj vezi preko četiri godine; da je bila zaručena, a on je onda samo otputovao u svijet.
„ A, budale od čovjeka ! „ – pomislio sam. Ovo se ne ostavlja. Ovo se čuva kao najskupocjeniji dijamant.