Dvojba

ponedjeljak , 12.10.2009.

Vrata dizala su se naglo otvorila, a Julija je ustuknula da ju ne lupe po nosu. Miris skupoga parfema zapuhnuo je pored njenih nosnica, a ona se nije ni osvrnula za plavokosom djevojkom, kojoj je, čini se, suza napravila brazdu niz napudrani obraz.
Držala je u naručju svoga Filipa i pažljivo koraknula u unutrašnjost dizala, da ne bi stala u lokvu – tko zna od čega. Smrdjelo nije po urinu; niti po alkoholu, ali lokva je ružno izgledala. Pred vratima je dugo otirala cipele, da prljavštinu ne bi unijela u hodnik njihovog maloga stana. Iako je Filip imao godinu i pol, još uvijek mu je bilo draže prepuzati neke dionice, nego to odraditi na svojim brzim nožicama.
Tomislav će uskoro doći s posla, i ona se povukla u njihov mali topli dom da servira stol za ručak. A do tada bi vrijeme provodila sa Filipom u malom parku pored zgrade, što bi njega ugodno umorilo, pa bi sa svojim tajom zaspao kratki popodnevni san nakon ručka.
Dok je stavljala duboki tanjur u plitki, a na rub stola zdjelu sa narezanim kruhom, vrati joj se slika mlade plavokose susjede. Vidjela je ona nju nekoliko puta u malom skupom autu kad bi se parkirala na parkingu zgrade, dok bi ona pazila na Filipa u njegovoj neumornoj igri u pijesku.
Svakoga dana Tomislav bi nakon poslijepodnevnog odmora odlazio u susjednu teretanu, a ona bi odgledala svoju seriju. Filip bi šarao po svojim risankama.
Netko je pozvonio na vrata. Pomislivši da je Tomislav nešto zaboravio, nije niti upitala tko zvoni, da bi u otvorenim vratima ugledala mladu susjedu.
„Vidjela sam da vam je suprug otišao u teretanu, pa sam sebi dala za slobodno da vas pozovem na kavu.“ – obratila se tihim glasom, a onda je usne razvukla u široki osmijeh ugledavši Filipovu glavu, kako se provlači pored mamine suknje.
„Ne bih, hvala, Filip je jako nestašan i dira stvari. No, ako želite, uđite k nama.“ – Julija je čisto iz pristojnosti ponudila, nadajući se da će biti odbijena, a ona će se vratiti svojoj seriji, i već je žalila za propuštenim situacijama.
„Vrlo rado, baš vam hvala.“ – reče, pa koraknu u mali hodnik, podižući Filipa u naručje.
Julija je bila nepovjerljiva osoba i nesklona prijateljstvima, pa joj se ova nalickana djevojka činila kao da je ušao slon u njihov dom.
„Tako sam usamljena, a vi ste mi se pričinili kao žena od svoga posla. Znate, ja sam odrasla u ovoj zgradi, a sada sam sama. Mama i tata su rano umrli, a ja sam sama u ovom ogromnom stanu.“- već je pričala sama od sebe, a da Julija i nije baš željela znati detalje o toj djevojci iz zgrade.
Dok je voda ključala, Julija primaknu šalice, pa zrnca instant kave prelije sa vodom iz koje se dizao oblačić pare. Svaki put kada bi bila kod štednjaka, brižno bi pogledom pratila Filipa kuda se kreće.
„Radite li?“ – upitala ju je Julija, da bi uzvratila komunikaciju.
„Da, na Pravnom fakultetu sam asistentica. Radim na doktoratu, pa se nadam dogodine imati svoju katedru.“- dobila je neočekivan odgovor.
„Ja sam Julija.“ – pružila je svoju ruku, nakon što je stavila šalice na stol.
„Ah, da! Baš sam luda...Dragana. Jesam li nepristojna. Joj, znate, od kada mi je mama umrla, nikako nemam pravu prijateljicu. Ljudi su nekako postali zli i tuđi, pa vi nemate komu otvoriti srce. Ja sam cijeli život učila i gradila karijeru, a onda se uvalila u vezu s kolegom, koji je oženjen. Godinama sam živjela u zabludi da će ju ostaviti, da bi mi jutros skrušeno ušao u ured i rekao da je nakon deset godina ostala trudna. A ja ga godinu dana već molim da se odluči i kaže joj za nas.“ – biflala je Dragana svoju životnu priču, koja je strašno uznemiravala Juliju, jer je zamišljala da bi netko tako mogao srušiti njeno obiteljsko gnijezdo.
Njen Tomislav je zbilja zgodan i privlačan muškarac, a tamo u auto salonu je ona vidjela mnogo zgodnih dugonogih djevojaka. Međutim, svoje strahove je zatomljivala duboko u sebi i nikada nije radila scene svomu suprugu.
Tako je sada saznala i razlog brazdama od suza na susjedinom napudranom licu.
Kad joj se činilo da se smirila i malo poigrala sa njenim Filipom, pristojno se zahvalila na strpljenju i rekla:
„Idem ja sada, sad će se vratiti i vaš suprug.“
Malo ju je uznemirilo koliko je mlada susjeda bila upućena u njihov raspored života, ali ju je ljubazno dopratila do vrata. U taj tren iz dizala je izašao Tomislav i mrko pogledao susjedu, pa više neljubazno uzvratio pozdrav.
„Od kuda te s njom?“ – upitao je Juliju, kada je zatvorio vrata od stana.
Nakon što mu je ukratko ispričala sve, on je rekao:
„Mišu, nije ona naše društvo. A naročito ne tvoje. Drugi put pogledaj tko ti zvoni.“ – savjetovao je Tomislav.
Znala je Julija da je on momak sa sela, sa strogim pogledima na život. Pa nije znala da li ju je zasmetalo to što joj određuje društvo ili ju je obradovalo što mu se nije svidjela zgodna susjeda.