Vatromet hormona

četvrtak , 11.06.2009.

Dok je avion polijetao i dizao se iznad velike plave vode, iza je ostajala „velika jabuka“.
Konačno!
Trenutak olakšanja s dubokim uzdahom je bio kad sam mu mahnula i nestala u prolazu ka velikoj metalnoj ptici. A sad kako ja hoću i kako sam nekad prije rata.
Kad mi je Lana javila za susret generacije maturanata daleke 70 i neke, rekla sam:
„Pa, naravno da dolazim!“
Treperila sam od nestrpljenja da i taj datum dođe. Danima sam tražila haljinu koja će svojim krojem prikriti trbuščić, ali i istaknuti moje dobrodržeće cice i noge, na koje sam uvijek bila posebno ponosna.
Dodala sam Lani u kratkom razgovoru:
„Oba sina završili koledže, oženili se i kupili kuće. A sad neću da čujem niti za ikoga. Naročito za onog mog starog prdonju. Pucam od snage i hormona, a on to ne može zadovoljiti. Nikako ne razumijem one koje tuguju zbog gubitka muževa. Ja njega ne mogu ostaviti zbog ona dva klipana koja su uvijek na ćaćinoj strani. Pokušavam se ja i u Americi utješiti, ali Ameri nisu kao naše meso. Meni i banane ljepše mirišu doma, kao da ih mi uzgajamo.“
Lana se smijala i dok sam joj to govorila i dok me čekala u zračnoj luci raširenih ruku. Nisam ju mrzila u tom trenutku što sam ja kao nepodobna morala napustiti grad i zemlju, jer je njena žrtva da nas skriva i donosi hranu, a kasnije prebaci preko granice, bila jača od zavisti što je ona ostala tu gdje je sve tako pitomo, blizu, pa čak i nebo, kao da ga rukom mogu dotaknuti. Tamo, 'preko bare', najteže mi je palo to veliko nebo, bez kraja, gdje ga nisu dirali rubovi brda i planine, kao u mom gradu. Tamo sam shvatila da sam beznačajna i malena, kao prah u svemiru.
Rekla mi je da ih dosta dolazi na susret, a ja sam već pred školom vrebala kao divlja mačka i uzvraćala na poglede napaljenih sredovječnih pastuha naše generacije.
Plesala sam cijelu noć i hladila svoj duboki dekolte pridržavajući rubove svilene haljine sa dva prsta, vrlo ponosna na ono što se moglo 'kao slučajno' vidjeti.
I dok sam već razočarana morala zaključiti da ću se u očevu i majčinu praznu kuću (umrli su i ne dočekavši kraj rata) vratiti sama sa vatrometom hormona, uhvatih pogled mladog i umornog konobara u kutu salona. Vjerojatno je nestrpljivo čekao da se raziđe hrpa matoraca, pa da i on može poći doma.
Ne znam što mi je bilo, ali sam u jednom trenu dohvatila praznu bocu „Jane“ sa stola i bacila u njegovom smjeru. Osjetila sam da moram biti brža, jer sam uhvatila nekoliko pohotnih pogleda prema njemu. Njišući kukovima, prošetala sam do njega, i dignuvši bocu sa poda, šapnula sam mu:
„Možemo se zabaviti poslije! Da te sačekam?“
Zbunjen u svojoj nevinoj mladosti, samo godinu-dvije prekoračene od dvadesete, pogledao me požudnim pogledom i rekao:
„Bit ću brz u pospremanju."
„Auto imaš?“ – upitala sam.
„Imam, ali nije bogznašto, kao ni moj mobitel.“ – rekao je bacajući pogled na moj u ruci.
Dok sam iz zgodnog zamračenog kuta velike sale etno – restorana promatrala kako su me tražile i dozivale cure na čelu sa Lanom, osjećala sam kako mi međunožje gori kao vatra. Iz gustog mraka brecnula me ruka i njegov šapat:
„Uzmi ključeve i idi do parkiranog crvenog 'forda' . Pazi da te gazda ne vidi. Odmah bi me otpustio.“
Rukom je pokušao skliznuti s mjenjača brzine na moje koljeno, ali mu je nježno vratih na upravljač, a zatim sam nastavila desnom rukom milovati svoja raširena koljena i krenula naviše, dok sam lijevom sa dva prsta pomicala rub haljine na dekolteu i rashlađivala se, a glavu zabacila na naslon sjedala i duboko disala. Gledala sam krajičkom oka kako su mu crne konobarske hlače postale tijesne.
Istrčala sam iz auta do kućnih vrata i drhtavom rukom ubacila ključ , a onda osjetila njegove mlade snažne ruke na svojim grudima. Zatim me okrenuo i drsko tresnuo prislonivši me uz zid. Disao je kao utopljenik kada tone u podivljalu rijeku.
„Polako.“ – šapnula sam mu i uzela ga za ruku, pa povela do velike sobe sa starim krevetima mojih roditelja.
Mladi ne znaju, izgleda, uživati i 'razvući priču', jer je jeknuo sa olakšanjem i prevrnuo se pored mene, gotov i umoran.
Popela sam se na njega, opkoračila ga nogama, zarobila mu obje ruke i podigla iznad njegove glave, pa mu posjednički rekla:
„A sad sve iz početka. Teta je vrlo zahtjevna. Sad ću te naučiti kako se vodi ljubav.“
Opet sam imala osamnaest i opet sam morala biti 'učiteljica' kao nekada u srednjoj školi.

(posvećeno vatrenoj M.A.)