Bla...bla...bla

utorak , 16.06.2009.

ponedjeljak: ( 13,40h)
Halo, Atina, slušaj...evo, jurim na posao i upala sam u neki čep...sve mi se čini da ću zakasniti. I dok ovako tupim u koloni mislim se nešto da te zvrcnem. Moram ti ovo ispričati. Ne mogu čekati...
'Ej...to se samo meni može dogoditi.
Jučer ja....'ej, jesi li tu? Mda, nešto sam imala osjećaj da pričam sama sa sobom, zapravo da je pukla veza. No, nije bitno, slušaj...
Jučer ja tamo u Zuanićevoj prćkam po radiju, ustvari, tražila sam onaj CD sa 'radijskim' i bub! Zabijem ti se u auto ispred mene. Mo'š misli', frajer se u zadnji tren sjetio stati na pješačkom da propusti neku dugonogu.
Ja sam ti onako sjedila skamenjena za volanom i samo buljila naprijed.
Izlazi frajer iz 'mečke' crne kao noć i duge kao brod i ide prema meni. A ja ti fino zaključam vrata i zatvorim prozor iako je vani bilo okruglih sto stupnjeva. Zraka je već bilo nestalo i mislila sam da će me izvući kroz staklo, no...jao, kad je frajer razvukao usne u osmijeh, njegovi zubi su bili toliko bijeli da sam imala osjećaj da imam susret sa svjetlima NLO-a.
'Ej, tu si? OK. Slušaj dalje...znaš, izašla sam iz čepa i evo me na parkingu pred firmom, ali imam još tri minute.
Kucka ti on meni na staklo i kaže:
"I što ćemo sad?"
Kažem ja njemu: "Pa, ti si kriv...naglo si stao."
A on će meni: "Ako zovnemo policiju, vidjet ćeš da nisam kriv."
Ja sam zavapila:"O, ne, ne policiju!"
I dodam ti ja njemu onak' napola kroz suze:
"Lako je tebi kad voziš avion, a mojim gumama ima deset godina."
Izvadi frajer iz džepa 'vizitku' i kaže: "Sve ću ti oprostiti, ako mi obećaš da ćemo večeras na večeru."
Ja ti onda kao malo, slučajno, suknja mi klizne malo uz nogu, nasmiješim se i kažem:
"Imam i ja jedan uvjet. Vidim da si vulkanizer. I može večera, ako ćeš mi donirati dvije gume."
A on će ti, moja draga:
"I ja imam uvjet. Može, ako mogu donirati četiri."
'Ej, sad moram ići...zvrcnem te opet dok se javim na posao.
ponedjeljak: (14,15h)
'Ej, evo me...samo da ti završim.
Znaš, najteže mi je bilo onu moju najmlađu obraditi i objasniti gdje idem bez njenog obožavanog tate. Rekla sam da me ti čekaš već sa naručenom kavom. Tako da znaš, za svaki slučaj, ako bi te mala istražiteljica ikada ispitivala. Uh, ona i njen tatica.
I tako ti ja, od one svoje bijede odjenem najbolje što sam imala i izjurim na najmračniji dio parkinga. 'Ej, frajer već čeka.
Večera je bila ludilo, ne znam ni kako su joj ime dali ni što sam jela. To ti je nešto...ljudi moji, ima li više u restoranima normalnih jela. Ah, a i mene, kao da sam prošla puno restorana. Slušaj, izvadi frajer kutijicu zamotanu u sjajni papir, a tamo Dona Karan parfem.
Što kažeš...pa, naravno. Nisam ja to platila, ludice jedna. Nego sam vrlo rado pristala na prvi parking u mraku. Frajer 'ljubi' kao Kazanova.
Nikada ga neću zaboraviti. Pa, da ...išli smo odmah nakon udesa da mi stavi nove gume. Ma, kakav udes...njemu ništa...pala muha na medvjeda. Ja sam stukla stakla od farova...rekla sam Oliveru da sam ga tako našla na parkingu, pa nek' on to riješi. E, joj, tebe. Pa nije mi baš nudio da i stakla popravi. Pa on samo ima vulkanizersku radnju.
'Ej, slušaj, sad moram ići...ćao.
petak: (18h)
'Ej, ja sam. Znaš kako sam ljuta. Slušaj...idem ja danas s posla 'taban-fijakerom'...ma, da, pješice...pa valjda si čula za tu foru...mda, dobro...nije važno...idem ja s posla, radila sam 'prvu' i ugledam u onoj slastičarnici na bulevaru Olivera sjedi pored stakla. Ma, znaš da ga ne volim. Nismo spavali ima sigurno godina dana. Ma, dodijao mi je sa tim navodnim traženjem posla. 'Ej, kad tamo s njim neka plavuša. A ja ti fino krenem prema njima. Tresla sam se kao prut. Uđem ja i ravno prema njima. Izvučem stolicu, sjednem. Njega ošinem pogledom, a njoj pružim ruku i kaže: "Ja sam njegova supruga."
A on mrtav-hladan, kaže meni: "To je moja prijateljica Helena."
'Ej, mogu se zakleti da nešto ima između njih. Ona je bila sva crvena u licu kao da joj je tlak 300. A on, draga moja, k'o špricer.
I tako sam ti sjedila s njima, dok se ona nije digla i rekla da mora poći. 'Ej, starog kurviša...u pol bijela dana sjedi s ljubavnicom...
Molim? Oh, draga, oprosti...da, naravno, samo ti idi...nisam te pitala niti jesi li slobodna da ti pričam...'Ajde, pa zovni i ti nekad....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.