Plesna škola

ponedjeljak , 29.12.2008.

Korpu ili kolica? Pitanje koje uvijek sama sebi postavim na ulasku u prodajni centar. Došla sam kupiti samo nekoliko sitnica, sljedovanje mjesečno sam obavila početkom mjeseca, no uvijek nešto nedostaje u toj kuhinji. I ovaj put imala sam mali spisak i bila bi dovoljna mala crvena korpa, no, pomisao na tešku 'dvolitrovku' pepsija odnijela je moje noge prema kolicima. Znala sam istog trena da će kartica biti 'prepeglana' i da ću opet ljuta pribrojiti potrošene kuniće.
Da li je to bila samo isprika za malu avanturu u koju sam se uvalila u potrazi za likom iz moje stvarne mašte, no posljednjih dana sam bila sklona svađama sa Darkom. Kao da sam mu tražila 'dlaku u jajetu' i na svaku njegovu odgovarala kao sa vrha oštrice noža.
Planovi o Silvestarskoj noći bili su top tema po uredima, a ja sam bila u svom svijetu. Umorila sam se od tih noći bez snijega, bez romantike. Iz godine u godinu to su za mene postale noći kao i sve druge.
Darko bi se kilavo vrtio u krug i plesao jedino što zna još od naših studentskih dana: stiskavac. U pošasti plesnih škola i nove metode održavanja kondicije, ja sam bila bez partnera. Nije bilo te sile koja bi Darku potjerala da se vrti u sali na 'je'n, dva, tri...dva, dva, tri'.
I sve što sam naučila nije bilo od koristi: nisam imala gdje probati naučeno.
Da, da...znam, bila je to kriza srednjih godina. Kao da sam rukama grabila robu na rasprodaji, tako sam grabila dane od života, koji su mi klizili nekontrolirano kroz ruke, a ja sam opet ustajala kad zatrubi budilica i opet kuhala oko sedam na večer ručak za sutra. Nedjelja je bila dan kada nismo 'jeli žlicom', nego bi to bilo nešto ukusno iz pećnice.
I da bih preživjela krizu, a naravno o tomu nisam nikomu pričala, pribjegla sam u svoj svijet stvarne mašte.
Srela sam ga jednom isto ovako na brzinu u maloj kupovini nakon radnog vremena. Darko i ja radili smo na dva kraja grada i na posao odlazili svatko svojim autom. Srela sam ga one srijede kad je lilo kao iz kabla i kad sam otresala kapi sa kožnoga balonera, držeći u desnoj ruci korpu sa nekoliko sitnica.
Gledao me drsko, ravno u oči, a ja kao da sam se zaplela nogama u njegove strune iz pogleda, zabila sam se cijelim svojim tijelom u piramidu ribljih konzervi, koje su taj dan postavili na akciji. Dok sam umirala od srama, jer sam se sada zaplitala o strune stotina pogleda uprtih u mene, on je prišao i šapnuo: "Da li ste se povrijedili?"
Ljubazna djevojka koja je slagala robu na susjednoj polici, rekla je:"Ništa, sve je u redu. Ja ću to." I počela kupiti okrugle konzerve koje su se kao loptice kotrljale po patosu na sve strane.
"Znaš ti koja je moć tvojih očiju!" - pomislila sam ljutito i trgnula svoju ruku, kada mi ju je kao slučajno dodirnuo pružajući moju korpu, podigavši ju sa patosa.
Čarolija zavodničkoga pogleda pretvorila se u bijes, no...vrlo brzo, već sljedećega dana, prošla me i ja sam se, oh, naravno, sjetila da mi treba još malo bibera i tosta.
Puževim koracima saznali smo male tajne jedno o drugome. Od sadržaja u korpama, do novčanika koje smo vadili, a u njima obiteljske slike. Do registarskih pločica i vrste auta koja vozimo. Bili smo dva detektiva na tajnom zadatku, koji su bez riječi prikupljali informacije jedno o drugom.
On nije radio 'prvi korak', a ja još i manje.
Dolazili smo u isto vrijeme, 'slučajno' se sretali između polica i poklanjali poglede. Nekada bi 'slučajno' htjeli dohvatiti isti proizvod i osjetili struju koja bi prošla kroz naše prste.
Nikada nije slijedio moj auto, niti ja njegov. Naš svijet je bio taj veliki prodajni centar.
A kada bih stigla doma, zatvarala sam se u svoju šutnju i tako izbjegavala Darkove izazove na svađu.

U plesnoj školi upoznala sam Marinu i bile smo partnerice jedna drugoj. Obje smo se požalile jedna drugoj još kada smo krenule na tečaj kako nam muževi imaju obje lijeve. Prošli put pohvalila mi se da je svoga trapavka uvjerila da dođe i nauči makar nekoliko osnovnih koraka.
"Od petka traži partnericu. Ja ti dajem korpu." - šalila se Marina na izlasku iz dvorane.
Toga petka sam izgubila tlo pod nogama. Marina je u dvoranu punu ogledala iza mojih leđa ulazila sa svojim suprugom i držala ga ispod ruke. Držala je čvrsto moju malu tajnu koju sam čuvala između polica našega prodajnoga centra.