Gospođa Baba

četvrtak , 02.10.2008.

„Pitaj tu babu pored tebe koliko je sati!“ – čula je kako dovikuje dugonoga plavuša s drugog kraja bazena svojoj ne tako lijepoj prijateljici, koja se držala za rub bazena pored nje.
„Nisam ja baba. Ja sam gospođa Darinka.“ – ogorčeno je odgovorila neozbiljnim djevojkama.
Razočarano i bez namjere da im kaže koliko je sati, sporim koracima i pridržavajući se za metalnu šipku koja se nalazila pored stepenica, izlazila je iz vode, koračajući prema svom ručniku, koji se nalazio ispod visokog zida u samom kutu. Tu je bila najmirnija od divljih mladih, koji su joj jednom stali na nogu, a jednom su joj slomili naočale, gazeći po njenom ručniku.
Dani su bili beskrajno dugi, pa je gledajući najnoviji moderni gradski bazen odlučila da skrati dan pun omorine i zagušljivog zraka u njenom stanu. Ugradila je ona i klima uređaj, ali ruku na srce, stvarno glava boli od njega. I nikada joj ni za što neće biti žao, kao što žali za novcima koje je krvavo skuckala prodajući onu skupu posteljinu za mali postotak zarade. Činilo joj se kad god bi došla kod nekoga, kako je ugodan hladan zrak u stanu, ali kada je ona počela puštati taj 'ugodni' zrak, glava bi ju stalno boljela.
Svuda oko nje, tu pored plave vode bazena bili su neki novi ljudi. Cijeli grad izmijenio je i svoj oblik, i imena ulica i došli su neki novi ljudi, koji sa neoprostivom lakoćom govore 'ti' pri prvom susretu. Nestalo je one nekadašnje pristojnosti kada su ljudi poštivali i starije i ljude koji su obavljali važne poslove u gradu. Nije ona 'patila' zbog svoje titule i položaja ravnateljice elitne osnovne škole. Čak naprotiv bila je pristupačna osoba, jednostavna i jednaka sa svima. Ali, njeno mjesto zahtijevalo je distancu s ljudima koji su joj se obraćali.
Svakim danom sve se više osjećala usamljenom. Nitko nije mogao shvatiti da joj užasno smeta ta neotesana bliskost ljudi koji su samo pred par godina doselili u njenu zgradu. Smetalo joj je što njena ulica sada ima drugi naziv. Smetalo joj je i što nitko od njih ne poznaje ovaj grad, a tako se bahati krojeći nova pravila i nove nazive svemu i svačemu što već desetljećima stoji u tom gradu.
I taman kad je pomislila da joj je vruće, po leđima osjeti nekoliko kapljica. Već joj je bijes putovao kroz uzburkanu krv ravno u glavu, kad iza leđa ugleda dugonogu plavušu kako rukama protresa kosu i suši ju stojeći pored nje.
I baš kad je otvorila usta da uzvikne o nepristojnosti, zatvorila ih je, udahnula duboko i rekla sebi, da će tek onda biti prava baba. Već je vidjela hrpu mladeži koja će joj se smijati, jer ona je jedna obična baba, a ova djevojka je tako mlada, lijepa i ima pravo biti bezobrazna i u centru pozornosti.
U prsima ju nešto zabolje i pomislila je da će se srušiti. Kleknula je na koljena, uhvatila se za prsa i zazvala Boga u pomoć. Samoj sebi je govorila da će sve biti dobro i da treba poći kući. U tom trenu sjetila se da je zaboravila svoju pilulu koju stavlja pod jezik.