Kiša I Tako To

subota , 08.03.2008.

Izvukla se iz njegovog naručja i usput ga poljubila u nabrekla prsa.
"Mmmm....volim kako mirišeš." - reče mu i omota tijelo sivom plahtom. Ona mu je sugerirala da kupi takvu boju.
"Gdje ćeš? Nije valjda da već ideš?" - razočarano ju uhvati za ruku.
"Osjećam da nam je dosta. Ako ostanem još koji tren, neću čeznuti da te opet vidim što prije." - mazno ga pogleda i namignu.
"Otrove moj, okovala si me do kraja života. Umrijet ću za tobom." - više za sebe reče i dohvati cigarete sa stolića za lampu.
"Kad ćeš prestati pušiti?" - upita ga dok je za sobom zatvarala vrata kupaone, ne čekajući njegov odgovor:
"Kad se budem budio pored tebe".
Znala je da će to reći i već oblačila crvenu košulju i usku suknju. Uzela je malo paste za zube na vrh prsta i prešla po zubima, tek toliko da osvježi dah.
"Zvonio ti je mobitel." - reče joj Luka dok je ona zastala u vratima kupaone i gledala ga.
Marina dohvati mobitel iz njegove ruke i pritisnu 'jedinicu':
"Mama, kad dolaziš?" - isti tren začu glas svoga jedinca.
"Upravo krećem, ne brini. Evo, Luka te pozdravlja." - reče mu i prekide vezu.
Ustajući s kreveta, rukom pređe preko svoje male maze u njegovom međunožju, a on joj dobaci:
"Samo ti izazivaj, vratit ćeš se nazad.".

Cijelih desetak minuta kružila je u bloku i tražila slobodno mjesto za parking. I konačno, kad je izgubila svaku nadu, ugleda 'bijela' svjetla na zadnjem dijelu jednog automobila i približi se da ulovi mjesto. Bili su sitni sati, gluhe kišne noći. Pomislila je kako je sve odlično osvijetljeno i da nema razloga da se plaši nekog manijaka.
U trenutku dok je uzimala torbu i baloner sa zadnjeg sjedišta, pomisli da joj se učinilo da je nešto čula. Podiže glavu prema mostiću na maloj gradskoj rječici i ugleda ispod svjetiljke muškarca koji je za dugu plavu kosu držao nemoćnu djevojku.
Ona ga je tiho jecajući preklinjala da ju pusti. Po njegovim psovkama koje je izgovarao petljajući jezikom, shvatila je da je pijan.
"Kurvo, ti ćeš se praviti frajerica pred svima i mene praviti papkom. Ja ću tebi pokazati." - prigušeno joj je prijetio. A onda ju je udario tako snažno, da je djevojka pala preko ograde u vodu.
U taj tren Marina je brzo kliknula alarm na autu i pojurila prema svomu ulazu u zgradu.
Ruka joj je drhtala toliko jako da nije mogla pogoditi ključ u bravu od vrata na ulazu u zgradu. I kad je pomislila da je uspjela, on ubaci svoju veliku cipelu i spriječi ju da zatvori vrata.
"A ti, kurvo, samo reci riječ i gotova si!" - zaprijeti joj stisnuvši joj grkljan sa dva velika smrdljiva prsta.
Mislila je da će se onesvijestiti ili da posljednji put gleda svjetiljku na ulici iza njegovih leđa ispod koje se kiša slijevala kao u nekom dobrom filmu strave i užasa.
"Nisam ništa vidjela!" - pokušavala mu je reći, grgoljeći riječi kroz krajnike.
On ju grubo odgurnu i ona pade na mokre bijele pločice.
Vrata se polako pritvoriše za njim i on nestade na ulici.

"Ako mu ispričam, reći će mi 'jesam li ti govorio da si ti previše slobodna s dolascima kasno u noći, sama'." - pomisli Marina i odluči da nikomu ništa i nikada neće reći o ovoj noći.
Pokušavala je zaspati jer je bila umorna, ali bi se stalno trzala sva znojna i drhteći. Njegovo smrdljivo lice nije ju puštalo na miru sve dok nije svanulo.
Cijeli slijedeći dan slušala je lokalni radio u strahu da će javiti o pronađenoj mrtvoj djevojci.
Nisu.

"Hvala Bogu, izgleda da je rječica plitka i da je uspjela pobjeći" - pomislila je Marina kada ni u posljednjim večernjim vijestima nije čula ništa o kakvoj mrtvoj djevojci.