Stranac (ili možda ne?)

ponedjeljak , 28.01.2008.

Usnuh te sinoć.
A ni ime ti ne znam.
Zapravo, znam.
Ali to je samo ime.

A zašto?

Zar samo zato što sam u povratku s periferije grada u posljednji tren odlučila skrenuti u taj veliki prodajni centar, gdje nisam odavno bila. I nisam skrenula zato što je na "jumbo" plakatu stotinjak metara prije stajao znak "obvezno skretanje desno" kao dobra reklama za naivce.
Jednostavno sam skrenula jer sam u milijunitom djeliću sekunde zaključila da ću tu sigurno uštedjeti koju kunicu.
Dok sam se gurala s vjetrom ruku zauzetih sa nekoliko šuškavih eko-vrećica i tako me užasno nervirala štikla sa potrošenom peticom i tako užasno lupkala po asfaltu, a da ne kažem i upadala u one glupe kocke koje obilježavaju parkirna mjesta iz kojih raste trava, u daljini ugledah naočitog muškarca u dugom elegantnom crnom kaputu.
I naravno pomislih odmah da si to ti.
Rijetko se sreću tako elegantni muškarci.
Ponavljam, ja ti samo ime znam, koje ne znači ništa.

Da, poznajem i tvoju ruku. Stisnula sam ju one prohladne sunčane zime kada sam ti izrazila sućut.
"O, Bože, isti je moja ljubav!" - kroz glavu mi je u tom nezgodnom trenutku prostrujala sramna misao o tebi kao muškarcu, jer ipak ne priliči tako razmišljati u takvom trenutku.

(Mada mi je jednom prijateljica pričala kako se ona prisjećala detalja seksa iz prethodne noći, dok je svećenik molio za pokoj duše umrloga.)

Pridržavao si raskopčani kaput jednom rukom, a u drugoj sam ti vidjela privjesak za alarm.

To je bilo sve.
Još mi je nešto zapelo za oko.
Nedaleko od moga automobila na parkingu ugledala sam najnoviju "toyotu" sa stranim pločicama. Ne znam zašto. Pomislila sam da je tvoja.
Iako sam znala da ti imaš "A8". Čovjek kao ti mogao bi ih mijenjati iz hobija.


A onda sam te usnula.
Vozili smo se u luna parku u "crash cars" ti, tvoja supruga i prekrasna kćerkica.
U drugom autiću sjedila je sama tvoja prelijepa kćerka iz prethodnoga braka.
I bila je tužna.
Vrlo brzo nakon vožnje rekla je da želi ići. I otišla je.
Ti si imao prekrasan osmijeh.
Bio si sretan čovjek.
Snijeg je padao i tamo se dalje u ulici nije moglo proći, rekao si mi.
A ja sam tako silno željela poći do te trgovine s parfemima.
(Onaj dan kad sam te srela, razmišljala sam kako sam zaboravila isprobati jedan parfem, i možda ga i kupiti.)

Na rastanku iz autića, rekao si mi da je danas godišnjica smrti tvoje majke.
Ipak si to bio ti, a ne neki stranac.