Sestre

srijeda , 30.01.2008.

Vratila se u svoju ogromnu, suncem okupanu sobu.
U ruci je još uvijek dražala fascikl tvrdih korica.
Ni ovaj put majka nije ozbiljno shvatila njeno pisanje.
Koraknula je prema stolu s pisaćim strojem, ali joj pozornost privuče fontana.

U njihovom velikom dvorištu stajala je velika fontana.

Njen um mladoga pisca zamijeti u trenutku da nikada nije obraćala pozornost na taj ogromni objekat u njihovom velikom dvorištu.


Sestra ljutito svuče svoju tanku ljetnju haljinu sa sebe i skoči u vodu. Trenutak prije ljutito je otrgnula vazu od njega, a u njenoj ruci ostade samo komad skupocjenog predmeta.
"Idiote!" - raspozna djevojčica pored prozora micanje sestrinih usana u psovku.
Već slijedeći trenutak ostade pored prozora skamenjena:
kroz mokru sestrinu haljinu naziralo se sve ono što je trebalo biti sakriveno. On stidljivo skrenu pogled sa sestrinoga tijela. Osjećala je djevojčica da za njih u tom trenutku nitko ne postoji.
Njena hirovita sestra i ON, divan i dobar koji je trpio sve njene mušice.

Sestra se sagnu prema zemlji, pokupi cvijeće, podiže vazu sa zemlje i ludački počne trčati.
Ona je, pored prozor, bila tako sretna što on nije potrčao za njom.


A ona je tako ludo bila zaljubljenau njega.


Preplavljena ljubomorom na svoju veliku lijepu sestru, histerično rukom izvuče stolicu i sjede na nju.
U njenoj glavi rojile su se riječi priče...
"Da li bi me spasio ako bih se bacila u rijeku?"
"Naravno, ali ti si luda. Zašto bi se bacila...."