Mama i Tata - Tata i Mama

četvrtak , 10.01.2008.

Slijedećeg dana dok je uzimala s vješalice svoju bundu, na njenom radnom stolu zazvoni telefon.
„Da?“ – javi se Vesna.
„Merkator? Kava? „ – začu Vinkovo nonšalantno pitanje.
„O, yes, why not!“ – našali se Vesna profesionalno deformirana, jer je jako često u poslu koristila engleski jezik.
Radne kolege su bili sretni što se Vesna promijenila i što vide njeno ozareno lice.
Bilo im je drago što ima društvo za kavicu, ali društvo koje je unijelo sjaj u njenim očima i svi su vidjeli njenu zaljubljenost. Isto tako svi su odobravali njen izbor Vinka, jer o njemu nitko ništa loše nije mogao reći.

Svi osim Jelene.
Jelena je bila njegova bivša supruga i radila je u Vesninom poduzeću. Vinko joj je prešutio tu „sitnicu“, a drugi su to smatrali nevažnim. U tako velikom poduzeću, gdje se Jelena nalazi u drugom krilu poduzeća, ona nije mogla biti dio njihove male obitelji s posla.
Jelena je bila ogorčena kada je s prozora svoga ureda ugledala Vinka kako je obgrlio Vesnina ramena i odšetali su niz ulicu. Krenula je u akciju da preko ženskica poput nje, spletkarice , sazna što više informacija o Vesni i zamuti bistru vodu koliko je to moguće.
Vesna se kao nedužno dijete prepustila spontanim susretima koje je organizirao Vinko nenametljivo i nenapadno.
„Znaš, mogli bismo danas poći zajedno do groblja. Danas je četrdeset dana od odlaska naših dragih. A stari ljudi kažu da ima nešto u tom broju četrdeset.“- predloži joj Vinko dok su pili kavu u malom baru pored prozora.
„Znaš, ja sam za tatu platila misu danas za pet sati popodne. Što misliš da zamolimo svećenika da doda tvoje ime uz moje i ime tvoje majke uz ime moga oca?“- upita ga Vesna.
„Ne znam. Čudni su ti oni u crkvi, mogu reći da je to ludi prijedlog.“ – zamijeti Vinko.
Ipak ga je uspjela nagovoriti da pođu do župnoga ureda i zamole svećenika.
Gledao ih je preko ruba svojih tankih naočala modernoga okvira:
„Ne znam što da kažem. Nisam to nikada radio. Ali isto tako nigdje ne piše da to nije u redu. Budem prepravio. Lijepo je što mislite na svoje roditelje. Nikada ih ne zaboravite. Niti njihov grob. Ne dozvolite da im cvijeće bude zapuštano na grobu.“ – posavjetova ih stari svećenik kao dvoje male djece.
Zatim su pošli do gradskoga groblja i proveli kratko vrijeme prvo pored Vesninoga oca, a zatim pored Vinkove majke.
Oboje su u svojim mislima priznali svojim roditeljima da su našli srodnu dušu i olakšali bol jedno drugomu.
„Dragi gospodine Klepac, volim Vašu Vesnu i kunem se da ću sve učiniti da bude sretna.“ – u mislima je Vinko pričao s njenim ocem stojeći pored njegove grobnice.
„Draga gospođo Albina, hvala Vam što ste rodili ovako divno stvorenje kao što je Vaš sin. On mi je olakšao moju veliku bol, a nadam se da je i njemu lakše u razgovoru sa mnom. Počivajte u miru.“ – završila je svoje misli Vesna i prekrižila se s naklonom.

* Mama i Tata - Tata i Mama - dio V
* Mala princeza - dio IV
* U baru - dio III
* Bespomoćnost - dio II
* Pad zrakoplova - dio I