Dobra susjeda

ponedjeljak , 17.12.2007.

Slušaj, ljubavi, ovo što ću ti ispričati.
Jutros sam ti to zaboravila ispričati uz kavicu.
A onda si ti umoran zaspao.

Slušaj....
sinoć kad sam se vratila od tebe s termosicom od popijene kave...ma, znaš, bio si sinoć dežurni
( a jutros si umoran zaspao)...pa, da...to je bilo sinoć...
ma, slušaj dalje.
O mjestu za parking u tri sata u jutro ispred naše zgrade je priča za sebe.
Ali..uspjela sam, pa vidio si jutros moga limenjaka na lijepom mjestu.
I tako sam ti se ja gurala sa ovom divljom curom-burom na prilazu našoj zgradi, a do mojih osjetljivih ušiju
dopiralo je nešto kao dječji plač.
Okrenem se ja amo, okrenem se tamo i ispod one stare prikolice ugledam mače kako stoji na onim svojim tananim nogicama i trese se kao prut na vjetru.
Ah...ma, znaš mene, ja ti volim tako male i nemoćne, ali ih nikada ne bih mogla dirati, maziti, uzeti u ruke.
To ne znači da sam zla.
Uostalom, ni ti nisi nikada uzeo u ruku niti onu našu tropsku ptičicu.

Pst!

E, slušššaj.
Onda sam pomislila da mu je mama umrla ili je bolesna i pohitala sam liftom do stana i usula mlijeka u
stiropor od kupljenih smrznutih pilećih krilaca ( jao, osjećam se kao barbarin poslije ove rečenice, ali doista ne bih mogla biti vegetarijanac).
Ajoj,pa naravno da sam ga prethodno ugrijala.
I sva sretna istrčim iz stana i dođem do mačeta i poslužim ga toplim obrokom.
A ono????
Ono ti se toliko plašilo moje pojavnosti, da je uporno pokušavalo pobjeći, što mu baš i nije uspijevalo, jer je bilo preslabo za pomaknuti svoje nogice i potrčati.
Ja sam ti krenula nazad prema zgradi u svoj topli dom i za svaki slučaj se okrenula.
Wow! Ono je tako sretno svojim malim jezikom lizalo toplo mlijeko.
Ali onda ....avaj!
Zgrada zaključana. Moj ključ ostao na stoliću pored telefona.
Moj mobitel bio je u mojoj torbi, a torba na stolici.
Prekidač pored slušalice od portafona bio je isključen, da bi naš sin nesmetano spavao.
Nikad ne znaš kojoj budali će pasti na pamet, da onako usput pozvoni i prekine mu san.

I tako sam ti ja u tri sata u tom zimskom jutru stajala bespomoćna ispred naše zgrade, kao posljednja skitnica i gledala u naše prozore.
Nisam ti smjela poći nazad da dežuram s tobom jer su mi dokumenti stajali u mojoj nedokučivoj torbi, a policija je vrlo aktivna i čuva naš grad.
U trenucima dok sam smišljala spas za sebe...dogodio se taj sretni trenutak.
Znaš ona naša susjeda, što joj uvijek drugi dolazi, otvorila je vrata naše zgrade prateći svoga novoga ljubavnika.
Hej, znaš kako sam ju voljela u tom trenutku!
I tko sam ja da pričam tebi da joj je to novi ljubavnik.
Ona je moj spasilac.
I od sada ću joj uvijek kada ju sretnem podariti srdačan osmijeh i ljubazan pozdrav.