Iz šupljeg u prazno (troje je gomila)

petak , 07.12.2007.

Bježala je Milena tih dana i od same sebe.
Sklanjala pogled od sina koji se kasno noću vraćao iz svoga kafića po završetku posla, a ona se plašila njegovog pronicljivoga pogleda, osjećala se kao otvorena knjiga.
Za onoga drugoga bilo je mnogo lakše, jer bi samo jednom mjesečno zvrcnuo iz Italije, a i tada se ne bi zamarao bojom njenog glasa ili tragom umora. Njemu je bilo uvijek bitno samo jedno-da je njemu dobro.
Nije ni ovaj doma bio altruista, ali je majku držao pod budnim okom i prosipao moral komentarima o ženama iz njihove okoline.
Na Dragu nije zaboravila niti na njegov poljubac.
Ali ju je snašlo nešto teže i prevagnulo.
Njen sin koji je živio s njom zaljubio se u razvedenu ženu sa ženskim djetetom poznatu po dugoj jezičini. Naravno, kao i svaka majka pomislila je da će joj sin biti papučić i od nosa dalje neće vidjeti.
Da bi skrenula sumnju sa sebe, čula se sa Draginom i Anicinom Marinom i rekla da joj zdravlje nije najbolje i da treba par dana po liječnicima i uraditi koje pretrage.
Marina je to primila malo zabrinuta jer je, kako reče bila jedino sigurna da joj je mami dobro kada se "teta Milena brinula o njoj".
Grad je bio mali i tu se sve znalo. Njena velika kuća nalazila se u strogom centru grada i budne oči besposlenih susjeda su držale sve pod nadzorom. Tako da bi ju zlurado obavijestili ako je njen sin imao posjet " one jezikare i to još s malenom koja je skakala s loptom po dvorištu i lomila joj cvijeće".
Bio je to hod po žici kada bi pokušala sa sinom razgovarati da ta mlada žena nije baš na dobrom glasu. Ali to je bila nemoguća misija. Nije dao riječi izustiti na tu temu i drsko bi lupio svaki put vratima i otišao na svoj kat.
Naravno, njoj bi ostavio tanjur od večere i prljavu čašu da ona opere.
Imala je Milena nekada osjećaj da puca po šavovima i borila se s kušnjom da nazove Dragu da mu se izjada.
Danima se otimala njegovim brojevima na telefonu i mobitelu i nije mu se htjela javiti.
Razapeta između želje za malo pažnje, nježnosti i razumijevanja, sa zdravim razumom da je to prljavo i pokvareno željeti muža od žene koja je hodala po svojoj kući kao dijete. Marina joj se požalila da im je jako teško s mamom jer je gora od maloga djeteta, stvari joj ispadaju iz ruku, prosipa sok ili vodu po patosu, posklizne se i padne i mnogo toga drugoga.
" Čini mi se da se ja makoh u pravi tren." - pomislila je nakon tog razgovora Milena.
Odlučila je poći do Opuzena na veletržnicu da kupi veće količine voća i dok je stajala na semaforu i čekala zeleno, auto iza nje joj je potrubio.
U retrovizoru je ugledala Dragu, kako joj gestikulira sa dva prsta da se javi na mobitel.
" Izbjegavaš me?" - upita ju.
" Ne, samo imam problema i trebam svoj mir."
" Gdje ideš?" - nastavi Drago.
" Do Opuzena po voće." - kratko odgovori Milena i ubaci u prvu kad ugleda zeleno.
" Milena, krenut ću za tobom. Možemo negdje na kavu?" - reče Drago, a ona je znala da će se prepustiti onom slatkom grču u trbuhu.

* Iz šupljeg u prazno (troje je gomila) - dio IV
* Obveze - dio III
* Po zdravlje u Zagreb - dio II
* Udar - dio I