Srijeda

srijeda , 14.11.2007.

Probudi ju miris svježe kave. Baš kao u reklami.
Zvonko nije bio pored nje u krevetu, a djeca su otišla već rano u jutro svatko za svojim obvezama.
Kao ritual, znalo se da Zvonko ne treba pokušavati ništa u krevetu, dok ona ne ode u kupatilo. Uživala je u toploj vodi koja se slijevala niz njezino tijelo i polako ju vraćala među budne i horne.
Danas joj je rođendan.
A Zvonko još nije našao posao.
Sinoć joj je rekao da će vjerojatno danas pred veče morati otići na jedan razgovor i da vjerojatno neće moći nigdje obilježiti njezin rođendan.
To je za nju bila super vijest, jer je ona sebi već odavno spremala lijep dar za rođendan: poziv na mobitel Mr. Zgodnog.
Kada je ušla u dnevni boravak, na stolu su stajale dvije šalice kave i položena žuta ruža. U taj tren Zvonko proviri iz kuhinje i krenu prema njoj raširenih ruku:
" Da budeš tako lijepa i sretna i iduće godine...happy birthday!" - reče joj s osmijehom i privuče ju u zagrljaj.
Već odavno joj se činilo da su postali kao dva dobra druga, pa je i poljubac za rođendan bio bez strasti. Odavno joj nedostaje ono klecanje u koljenima, žarenje u trbuhu. Ali tako su govorile i njene prijateljice. Nekako se sve svodi na održavanje i podgrijavanje te stare "institucije".
Pruži joj i ružu.
" Ljubomora?" - upita ga ona zbog boje.
" Može i tako. Dobro izgledaš i ponosan sam" - reče joj i pomaknu jastuče na sofi da ona sjedne. " Već sam se čuo sa Matom i rekao mi je da se večeras pripremim za susret s nekim "gazdom" za razgovor. A to znači da se vjerojatno nećemo moći izvesti na večeru." - završi Zvonko raport.
" Ma..sve OK. Ja sam obećala Neli da ću ju večeras voditi na kolače u novootvorenu slastičarnicu. A kako starim, prestat ću slaviti ove velike brojke." - reče mu u šali i prinese šalicu usnama.

Dok se Zvonko brijao u kupaoni, ona se zavuče u spavaću sobu i utipka broj s vizitke od Mr. Zgodnog.
" Da?" - začu njegov srebrni glas.
" Tanja je." - izgovori tiho, a od treme joj zape glas u grlu.
" O! Sretan rođendan!" - začu s druge strane.
" Niste zaboravili? " - primijeti ona sva sretna.
" Pa ja živim za ovaj dan." - reče majstorski zavodljivo, a ona se promeškolji na krevetu. Imala je osjećaj da ju njegov glas dira po tijelu.
" Hoćemo li slaviti što smo živi?" - upita ga ona i zazvuča glupo sama sebi.
" Pa to smo si obećali, ne? Samo recite...ali prije toga dogovor? Bez ovoga "vi" ?" - upita ju.
" Pa, naravno.Možete doći u onu garažu, pa ću ja prijeći u vaš auto...ovaj, u tvoj auto." - reče mu i oboje se nasmijaše.
" Dogovoreno. Ja imam nekih obveza u gradu i potrudit ću se da ne okasnim." - reče joj i završiše razgovor u trenutku kad Zvonko uđe u sobu da uzme majicu iz ormara.
Ona osjeti da se zarumenjela i osjećala se krivom.
" Pade li dogovor?" - šalio se Zvonko, a ona mu reče:
" Pade!", a u sebi pomisli: 'da samo znaš kakav!'

Nervozno je sjedila u autu i već joj je zasmetalo što kasni pet minuta.
" Trebala sam ja onako damski zakasniti" - pomisli u sebi "...mada nisam baš vješta u ovome. Trebala sam pitati Nelu, ona je majstor u ovom zanatu."
I sva sretna ugleda kako u garažu kliznu njegov auto.
Baci pogled oko sebe i kad zaključi da nikoga poznatog nema u blizini izađe i sjede u njegov auto.
" Još jednom...sretan rođendan!" - reče joj Zgodni i sa zadnjeg sjedišta dohvati veliki buket bijelih ruža.
" Wow!!" - uskliknu ona veselo.
" Prelijepo!" - nije mogla doći do zraka od iznenađenja.
" A sad te vodim na jedno tiho mjesto." - reče joj i krenu.
" Nije me poljubio." - zaključi razočarano.

Restoran je bio kojih dvadesetak kilometara od grada i uistinu ugodan i miran. Za stolovima su uglavnom sjedili parovi i ona pomisli da se i oni svi kriju kao i njih dvoje, jer su svi izgledali zaljubljeno.
Nakon što naručiše večeru i konobar donese aperitiv, on stavi pred nju na tanjur mali zamotuljak.
" Što!" - reče ona opet iznenađena.
" Nadam se da će ti se svidjeti." - reče on tako siguran u sebe da joj je počelo smetati koliko je ona suprotno od njega sva zbunjena.
" Jao, osjećam se kao dijete." - reče mu pravdajući svoju zbunjenost.
" Danas imaš pravo na sve. A i dobro ti stoji." - našali se on i pruži ruku da joj pomogne otvoriti dar jer su njene ruke užasno drhtale.
Samo je započeo odmatanje ukrasnoga papira i mašnice i pružio joj nazad, da ona otkrije tajnu dara.
" Wow! Moj omiljeni, ali ga odavno nisam koristila!" - reče kad je ugledala skupi parfem.
" Nadao sam se da će ti se svidjeti." - reče joj i povuče dim cigarete.

Da bi započeli neki razgovor, upita ga ona:
" A večerašnji posao u mom gradu...je li to stalno tako?"
" A ne...ne tako često. Nego sam trebao razgovarati s jednim čovjekom u svezi zaposlenja kod mene." - odgovori joj, a njoj gutljaj zaluta u krajnike i ona se zakašlja.

* Srijeda - dio III
* Nelino zavođenje - dio II
* Kavica - dio I