Nelino zavođenje

utorak , 13.11.2007.

Dok su koračali prema pokretnim vratima, smijući se zaključili su da nisu niti pogledali štetu na autu.
" Hoćete li da se vratimo?" - upita ju Zgodni.
" Ne! Već kasnim, a prijateljica me čeka u piceriji." - reče mu ona, dok ju on nonšalantnim pokretom propusti kroz vrata.
" Znadete li što je još smiješno? " - upita ga smijući se. " Još si nismo rekli imena!" - smijala se ona, kad ugleda Nelu da joj maše iz kuta.
" Ah, evo svježega mesa za tebe!" - pomislila je ljubomorno, jer je znala da će Nela uključiti sva svoja raspoloživa sredstva u koketiranju. Koliko god se trudila da ju prihvati takvu, često bi se znala i razljutiti, jer je Nela nekada izgledala vrlo glupo. Sve što je bila starija, sve joj je manje stajalo to uvijanje i prenemaganje u zavođenju.
" Moja prijateljica Nela, ja sam Tanja...?" - zastala je sa disanjem da bi upila njegovo ime za sva vremena i sjećanje na ovaj prelijepi kišni dan.
" Dragan." - reče i pruži Neli ruku, a i njoj se osmjehnu pružajući ruku. Zadržao ju je par sekundi duže.
" A odakle dovodiš gospodina?" - upita Nela prenemažući se u zavođenju.
" Udario me sa autom tu u garaži!" - odgovori joj Tanja.
" Sretnice!" - reče joj Nela, " A ja došla samo minutu prije. Mogli ste i mene udariti, ne bih imala ništa protiv!" - reče sa onim svojim osmijehom "broj tri" Nela. Kako je samo išla na nerve Tanji, ali nije mogla iz te kože u drugu.
Nela je već izvlačila kao sajlom sve podatke o Zgodnom.
Živio je u malom gradu, dvadesetak kilometara od njih, imao svoju tvornicu namještaja, oženjen, sin u Beču na fakultetu, a kćerka na medicini u metropoli, supruga izvršni direktor u obiteljskoj firmi...bla, bla.
I kada ju nitko ništa nije pitao, ona je Zgodnom pričala o Tanji kako ima tri kćerke i muža koji je trenutačno ostao bez posla. Pričala mu je i o sebi, a pripaljivala već šestu cigaretu. Uvijek su zbog njenog pušenja morali sjediti isključivo u unutarnjem dijelu picerije, iako je na galeriji bilo mnogo ljepše.
Nakon pljuskova informacija i Nelinog dominiranja, on se ispričao i rekao da bi trebali krenuti do njegovoga majstora da se dogovore oko popravke i da bi on trebao požuriti na sastanak zbog kojeg je i došao u ovaj potopljeni grad, šalio se.
" Hoćeš li da pođem sa svojim autom?" - pitala je Nela, " pa te mogu ja vratiti!" , navodila je vodu na svoj mlin.
" Ne, draga, ne treba, hvala!" - kroz zube joj je rekla Tanja. " Pa neću odmah ostavljati auto. Mi ti zapravo nismo niti vidjeli štetu!"
" Pa, naravno, kad si buljila u njega!" - šapnu joj na uho, dok su izlazili između stolova iz picerije.
Tanja joj samo odgovori grimasom stiskajući zube i kimajući glavom.

Nije mogla vjerovati da se riješila Nelinog nabacivanja.
Dogovorili su se da ga prati svojim autom. Kada su izašli iz garaže, vrijeme nije bilo ništa bolje. Mračno, mokro i još uvijek pljusak nije jenjavao.
Zastali su ispred jedne autolimarske radnje izvan grada na magistralnom putu.
On je prišao do njenog prozora i zamolio da sačeka dok pozove majstora.

Nakon što su dogovorili dan kada da ona doveze auto, on je sjeo unutra do nje na sjedište i rekao:
" A nas dvoje bi se trebali naći na večeri, da proslavimo što nije bilo ozlijeđenih!"
" Uh, znam ja takve kao ti što klize s lakoćom u osvajanju, ali tko bi ti odolio." - pomisli Tanja i reče:
" Pa, naravno. Moj rođendan je u srijedu. Da spojimo dva slavlja?"
" Dogovoreno!" - reče Zgodni i iz džepa izvadi svoju karticu s brojem.
" Vi meni samo javite kada slavlje počinje!" - dohvati njenu ruku i poljubi joj vrhove prstiju, a onda izađe iz auta.

* Nelino zavođenje - dio II
* Kavica - dio I