Muško janje

ponedjeljak , 05.11.2007.

Mladen se okrenu na bok i okrenu joj leđa.
Ponašao se nemoćno i povučeno. Nije se trudila da ga dodirne, da mu pruži ruku. Ležala je na leđima i buljila u plafon.
Naglim pokretom Mladen skoči iz kreveta i izađe iz spavaće sobe. Za kratko vrijeme pojavi se na vratima sa cigaretama i pepeljarom.
Sjede pored nje i pruži joj izvučenu cigaretu u kutiji.
Dijana jedva dočeka da osjeti taj slastan dim. Odavno je već razmišljala o tomu da prestane pušiti. Već joj je jako smetalo želudcu.
„Šta reče?“ – progovori Mladen.
Ona ga je bezlično gledala.
Što jeste, jeste! Mladen je za sve ove godine, ako bi se ona naljutila i digla nos, stavljao vodu za kavu i pripremao šalice. Pa makar ju popili minutu prije toga.
Nije podnosio muk. Zato ju je dotuklo to što su izgubili komunikaciju u krevetu. Nije mogla pojmiti zašto se uvukao u sebe.
„Znaš...ne znam kako da ti kažem. Ti si me odbacio već dugo vremena. Bila sam tako usamljena. Sjećaš se kako sam ti u krevet dolazila mirišljava i dirala te, ali ti si me hvatao za ruku i govorio 'nemoj'. Mladene, ja želim da živim, želim se osjećati ženom. A ti si od mene uradio komad namještaja u ovoj kući. Dogodilo se, eto!“ – reče mu ravnodušno ona.
Što je ona bila ravnodušnija i bez straha što bi se moglo dogoditi, to je Mladen bio pokorniji i radio od sebe bespomoćnim facama malo dijete.
„Igor?“ – upita skoro šapatom. Bojao se on tog imena kao vrag križa.
„Što ako jeste?“ – već okuražena, reče Dijana cinično.
„Reci mi samo jesi li me ikada voljela? Jesi li ga ikad prestala voljeti?“ – nastavi Mladen prigušenim glasom .
„Jesam Mladene. Voljela sam te sve ove godine. Sve sam radila s ljubavlju. Kao što sam ti od prvoga dana govorila da ću sve učiniti da s radošću kući ideš, tako sam radila do pred koji dan. Patila sam sve ove mjesece, pokušavala te vratiti sebi...“
„Ne, nisi ti mene trebala vraćati.“- prekide ju Mladen. „ Ja sam uvijek bio tu i tvoj. Samo sam se tako umorio od života, od prekrajanja love i trudio sam se sve stvoriti djeci i tebi. Ogadio mi se život i previše sam radio..potrošio sam se!“ - pokušavao se opravdati za svoje ponašanje.
Dijana je očekivala burniju reakciju, prijetnje, koju grubost u smislu trzanja za ramena ili slično. Što je ona bila ravnodušnija, to je on bio uplašeniji.
„Jesi li spavala s njim?“ – upita i pogleda ju ravno u oči. Suze su mu kliznule niz obraze.
„Ne!“ – reče mu kratko,a u sebi pomisli: „Jest', tebi ću reći!“
On se nagnu prema njoj i zagrli ju preko ramena.
„Pazi, cigareta!“ – reče mu ona izbjegavajući dodir s njim.
Imala je osjećaj da će joj glava prsnuti.
„Moje tijelo, njegovo tijelo, Igor...djeca...što to radim, poludjet ću!“ – mislila je kaotično. Iz dnevnog boravka začu se zvono na njenom mobitelu. Mladen ustade i izađe, a onda se pojavi na vratima, držeći u ruci njen mobitel i gledajući u broj.
„Sigurno te on zove!“ – reče skrušeno, dajući joj ga u ispruženu njenu ruku.

* Muško janje - dio VIII
* Priznanje - dio VII
* Jedno obično jutro - dio VI
* Silovanje - dio V
* Staro mjesto - dio IV
* Uspomene, uspomene - dio III
* Pržena jaja - dio II
* Na groblju - dio I