Priznanje

nedjelja , 04.11.2007.

"Zar se tako glava gubi?
Ili tako izgleda kada zrela žena poludi?" - govorila je samoj sebi Dijana dok je koračala prema Zoranovom klubu.
Igor je inzistirao da se nađu. Imala je osjećaj da će iskočiti iz telefona kada je ispalila onu glupu rečenicu. Čak je inzistirao da dođe do njene kuće. Onda je predlagao da se doveze do njega, a kada mu je rekla da je Rudi uzeo auto, rekao joj je da ju čeka u onom tihom klubu.
Dok je koračala prema kutu gdje je Igor već sjedio i čekao, Zoran joj iza susjednog stola dobaci značajan pogled. Zoran je bio Mladenov prijatelj i često je tu dolazila. Naravno, ona je uvijek dolazila s prijateljicama i ovo mu je već zagolicalo maštu. Ono najgore je da ona nikako ne zna prikriti u pogledu svoje unutarnje stanje.
"Kako? Zašto?" - cijedio je Igor kratke upite kroz zube. "Hoćeš li na policiju?
"Hej, smanji doživljaj!" - reče mu ona. "On je moj suprug!"
"Šta to ima veze!" - planu Igor. " Ne znači ne!" - reče joj ne skrivajući bijes.
"Znaš, kao da je nešto osjetio, počeo se truditi oko mene i suzdržava se od predbacivanja." - pokušala je Dijana opisati novonastalu situaciju. "Igore, strašno mi se teško snalaziti u ovome. Uvijek sam osuđivala žene koje šaraju. a što ja sad radim! I kao da je imao pravo da me kazni, čini mi se." - dovrši obranu svoga supruga.
"Hej, u što si se to pretvorila? Ti si luda! Gdje je ona cura koja je uvijek gonila po svom! Šta si se zakopala u taj film ručkova i glačanja! Mislio sam da ćeš dogurati do ministrice, a ti prava žena sa kuhačom!" - ljutito je Igor komentirao ne vjerujući u što se transformirala ona ambiciozna djevojka.
"Ne sviđa mi se kako razgovaraš sa mnom. Mi se zapravo i ne poznajemo. Mladost je bila mladost. Ja sada osjećam odgovornost prema djeci i njihovim osjećanjima. Ti to naravno ne možeš razumjeti, bez uvrede, molim. Ne mogu upropastiti ono što sam godinama gradila. Ti olako uzimaš stvari. Najbolje bi bilo da se ne viđamo više!" - reče drsko Dijana i ustade od stola u trenutku kada je mlada djevojka donijela kavu.

Sjedila je za stolom i nije se mogla pomaknuti. Pomisao da uzme krpu i čisti prašinu ili očisti kupaonu, djelovala je na nju kao udarac maljem. Kada bi i počela pospremati, nije znala što bi prije počela. Tako je bilo svaki dan kada se njeni najdraži raziđu za svojim obvezama.
I opet je uzela cigaretu.
U ustima je osjećala grozan okus. Već je bila užasno gladna i osjećala nesvjesticu, ali nije mogla ništa jesti.
Zvuk alarma iz dvorišta prenu ju iz misli i uskoro na vratima ugleda Mladena. Lice mu je bilo tamno i oči crvene od nespavanja. Ravno s vrata jurnu prema njoj, a ona je i dalje sjedila nepomično.
"Udarit će me!" - pomisli gledajući u njegove mračne oči.
"Molim te, oprosti mi!" - baci se on na koljena pred nju i zaroni glavu u njeno krilo. "Molim te!" - zajecao je. "Što se događa?" - upita ju dižući uplakane oči prema njoj.
Ona ga je ravnodušno gledala i prstima dirala njegovu kosu. Nije mu odgovorila.
"Dijana, jesi li dobro?" - zabrinuto ju upita suprug. I počne ljubiti njeno lice, vrat, ruke. Podiže ju i ponese do spavaće sobe, a ona se prepustila. U glavi joj je zujalo, osjećala je nesvjesticu od gladi i te silne zbrke.
Položio ju je na krevet i ljubio niz cijelo tijelo. Stidjela se priznati koliko joj to godi i pitala se gdje je to naučio, nikada ju nije tako ljubio.
U trenutku je imala osjećaj da dira Igorova ramena i da ju on cjeliva među nogama. Mladen joj to nikada nije radio.
Uživala je baš kao i jučer u Igorovoj staroj kući. Svršavala je zaredom nekoliko puta i nije se opirala.
"To je moj muž!" - govorila je samoj sebi. "Mogu raditi što hoću! Ne bojim se ničega. On je otac moje djece!" - kao da je samu sebe sokolila da se opusti.
Kad su se razdvojili i on leže pored nje, sav zadovoljan i opuštan ona ispali:
"Zaljubila sam se! Eto, to mi je!"

* Priznanje - dio VII
* Jedno obično jutro - dio VI
* Silovanje - dio V
* Staro mjesto - dio IV
* Uspomene, uspomene - dio III
* Pržena jaja - dio II
* Na groblju - dio I