Jedno obično jutro

subota , 03.11.2007.

Čula ga je ujutro kako zaključava vrata i pali auto u garaži.
Sinoć ju je silovao.
Sinoć je njeno tijelo nakon dugih pola godine uzeo na silu . I tako bijedno i nekontrolirano, kao kakav starac svršio u nju. Još uvijek je strahovala od trudnoće, iako su djeca velika. Čula je za mnoge slučajeve kako žene zatrudne u zrelim godinama.
Ponizio je i nju i njeno tijelo nakon toliko godina zajedničkoga života. Kao da se sav njen svijet rušio. Iako se njihov brak zasnivao sve te godine na razgovoru i zajedničkom rješavanju problema, sve se raspadalo. Znala je ona da je to kriza srednjih godina i jednostavno izgubila je snagu da i opet ona sve spašava i održava na nogama. Iako je prošla noć bila kao ružan film ili crna kronika, ipak je to doživljavala kao nešto u svoja četiri zida. Ona je pripadala njemu i on njoj.

Ustala je iz kreveta kada je čula Rudija da se tušira. Nije ga vidjela još kad su otputovali na utakmicu u Osijek.
Jutros je morao na predavanja, dovoljno je izočio s nastave na fakultetu.
Bio je pouzdano dijete, baš onakav kako ga je odgajala. Imala je divnih dvoje djece. Bila je sigurna da je odradila dobar posao u njihovom odgoju.
Marijana je još spavala jer to jutro nema prva dva sata, profesorica iz hrvatskoga je bolesna a nemaju zamjenu.
U svom tom osobnom kaosu, uspijeva od djece pokupiti informacije i držati konce kontrole u rukama.
Kucnula je Rudiju na vrata kupaone.
"Hoću li ti napraviti čaj?" - upitala ga je tiho, da ne probudi Marijanu.
"Ma, daj, ne gnjavi me, znaš da ne mogu ništa u jutro progutati!" - u svom bezopasno drskom tonu odbrusi Rudi.
Ona je ipak usula malo više vode u kuhalo i pripravila šalicu i u nju ubacila vrećicu s mentom. Postavila je na stol i njegovu šalicu i svoju, da malo čuje njegove novosti.
"Ajoj, mama, vrijedi li tebi išta govoriti. Pa, zašto me onda pitaš!" - ljutio se Rudi kada je ugledao šalicu i za njega na stolu.
"Pa, dijete, daj da te malo vidim. Da nije Marijane ne bih znala što se događa!" - reče mu ona tiho. " I tiše pričaj, probudit ćeš seku!"
"Oprosti, ali nisam više mali. Znaš da me muče sinusi u jutro i da mi sve u grlu smrdi. A ti? Kako to izgledaš? Kao da si cijelu noć pila!" - reče Rudi onako usput.
"I mene muči moja vratna kralježnica. Rame me boli već dugo i ne mogu se namjestiti u krevetu!" - reče mu.
"Mislim da bi trebala promijeniti onaj anatomski jastuk. Djeluje mi nekako ugnječeno. Znaš da ti je bilo dobro kad si ga tek kupila!" - savjetovao ju je pokroviteljski njen sin.
Proveli su tako kratko vrijeme, ispričao joj je ludilo od utakmice i odjurio na fakultet. Naravno, uzeo je njen auto.
Nakon što je i Marijana otišla, sjedila je i buljila u TV.
Silno je željela vidjeti Igora, ali morala je biti pažljiva jer Mladen može voziti svojim taksijem u bilo kojoj ulici.
U taj tren zazvonio je mobitel i broj je bio skriven.
Ponadala se da je Igor i javila se.
"Halo?"
"Ja sam. Možeš li pričati?" - slušala je Igorov sedefasti glas.
"Sinoć me silovao!" - izbaci iz sebe kao otpadnu vodu tu glupu rečenicu i zajeca.

* Jedno obično jutro - dio VI
* Silovanje - dio V
* Staro mjesto - dio IV
* Uspomene, uspomene - dio III
* Pržena jaja - dio II
* Na groblju - dio I

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.