Staro mjesto

četvrtak , 01.11.2007.

Zavukla je ruku u džep.
Izvadila mobitel.
Tamo je pod Kristinino ime upisala Igorov broj. Za svaki slučaj. Iako Mladen nikada nije dirao njen mobitel. Zapravo, ona je toliko bila odana supruga i majka, da je podsjećala na komad namještaja u kući. Uvijek je bila na raspolaganju svima i svi su uvijek znali da je ona tu. Nikada čak niti gripu nije imala. Kao da je uvijek bila spremna za sva njihova životna događanja.
I ona je bila sretna kada su svi oni sretni.

"Halo! Ja sam! Hoćeš da se nađemo u klubu?" - upitala je tiho.
"Imam bolju ideju! Jesi li s autom?" - upitao je Igor.
"Da, opet sam na groblju." - odgovori mu ona odjednom u strahu - što to radi.
"Sjećaš se tatine vikendice? I ježa? Tu sam. Sada tu živim. Sam sam. Dođi. Ja odoh skoknuti po pivo." - reče joj, a njoj je sve djelovalo kao mamac za kućnog pacova. Hoće li se sama uloviti u zamku koju sama sebi postavlja, pitala se.

Dok je svojim osjetljivim limenim ljubimcem prelazila preko šestog jako visokog ležećeg policajca, razmišljala je kako se taj dio vikend - naselja blizu grada toliko izgradio i promijenio izgled za sve ove godine. Sjetila se da je za ove dvije decenije samo jednom prošla tu. Cijeli grad bi tu dolazio za svibanjsjke praznike, a ljeti je bilo glavno izletište.
Ona je voljela samo more i kamene plaže. Uvijek se gadila na travnate i blatnjave obale rijeka. A rijeka je bila divlja i ledena, pa joj nije padalo na pamet da se tu pregrijava na suncu i odlazi u ledenu vodu na kupanje.
Odjednom se zbunila.
Na raskrižju je zastala i uopće nije bila sigurna kuda da krene. Pojma nije imala gdje je ta kuća. Tu su bili samo jednom i to je bilo noću.
Začu iza sebe glas:
"Nije moguće da ne znaš kuda ćeš!"
Okrenula se i ugledala Igora sa paketom piva. Uskočio je u auto i pokazao joj rukom prvu kuću u slijedećoj ulici.

Sjedila je kao uplašena šiparica u staroj fotelji. Držala je bocu hladnoga piva u ruci, a u drugoj cigaretu na kojoj je pepeo visio u luku i radilo se o jednom trenutku kada će pasti na tepih.
Igor ustade s kauča i pruži joj pepeljaru da otrese pepeo.
"Oprosti!" - reče mu ona.
Kao da se predomislio, u pokretu da sjedne odustane i vrati se pred nju. Iz ruku joj uze cigaretu i odloži na pepeljaru. Bocu spusti na stolić, a onda kleknu pred nju i obujmi joj lice rukama. U usne joj utisnu strastven poljubac, na koji ona odgovori drhtajem cijeloga tijela.
"Stani!" - reče mu. " U cijelom mom životu jedini muškarac je bio moj muž!" - reče mu i zaplaka. On ju zagrli i privuče u zagrljaj. Osjećala se sigurno i zaštićeno. Godilo joj je lice zagnjureno u njegov mirisni vrat.
"Hoćeš li da razgovaramo?" - šapnuo joj je u uho.
"Radije, nego da se valjamo po onom starom krevetu. Pričaj mi o sebi. Jučer sam ja uglavnom pričala o sebi!" - reče mu i pruži ruku prema cigareti koja je gorjela naslonjena u pepeljari.
"Prvo: nikada se nisam ženio!" - reče joj, a ona prasnu u smijeh.
"Nije moguće!" - govorila je sa suzama u očima.
"Slatka si tako kad plačeš i smiješ se." - dobaci joj on sa osmijehom.
"Ma, daj, čovječe, ne zezaj me! Zašto se nisi oženio?" - pitala ga je radoznalo.
"Ja sam tebe ludo volio, ali sam te se plašio. Ti si bila od onih pored kojih muškarci gube vjeru u sebe. Uvijek si čvrsto znala što hoćeš i izluđivala si me. Nekada bih te najradije pljesnuo šamarom, tako si me znala izluditi. Poslije sam u svakoj tražio tebe, ali sve bi uprskale na kraju. Gubile su se u zaljubljenosti i postajale slabe. Kad sam vidio da rat smrdi i kuca na vrata, ja sam ti otišao u Maroko. I što da ti kažem. Postajao sam stariji i nostalgičniji. Stari je umro prve godine rata, a mama eto pred mjesec dana. Nego, ti se zbilja čuvala za svog muža, ne mogu da vjerujem, ženo, on ti jedini." - smijao se Igor. Ona je dohvatila neko ukrasno jastuče i bacila ga na Igora.
"Grozan si!" - viknula mu je i skrila lice rukama.
"Je li barem nezamjenjiv?" - nastavio je sa šalom.
"Bio je. U zadnje vrijeme smo kao dva stranca." - reče mu tužno.

Igor joj uputi onaj svoj vražji pogled, uozbilji se i pruži joj ruke. Kroz njeno tijelo prođe drhtaj i ona ustade. Dala mu je ruku da ju vodi do druge sobe.
Sama je legla onako obučena na leđa i gledala ga ravno u oči, a on ju je oslobađao jednog po jednog komada odjeće.

* Staro mjesto - dio IV
* Uspomene, uspomene - dio III
* Pržena jaja - dio II
* Na groblju - dio I