Odlazak

subota , 24.11.2007.

Čudno je izgledala ta žena na balkonu.
Gledala sam s prozora u zgradu preko puta.
Popodne je bilo ono jesenje i blago sunčano.
Ali tamo sam vidjela smrt. Ne znam zašto. Do pred par dana u večernjim satima, djedica bi se na večer presvlačio pored kreveta, ne mareći da bi ga tko mogao vidjeti. Bakica bi u ranim jutarnjim satima iznijela na balkon stol za glačanje i glačala rublje. On bi se po stanu uglavnom šetao u svojim širokim kratkim gaćama. Kad čovjek pogleda, pa koga i da se ustručava. U svom i na svom, a godine ga okupirale.
Iako su imali klima uređaj, nikada nisam vidjela da ga koriste. Vjerojatno je u tim godinama dovoljno skinuti se u gaćice.A i baka bi znala šetati po stanu u starom kombineu.

Danas sam gledala u tu ženu. Naslonjenu na zid s pogledom usmjerenim u sobu.
Nešto me probolo u prsima. Znala sam da gleda u jedno od njih dvoje. Jedno od njih dvoje se rastaje sa životom.
Pokušala sam pobjeći od te scene i nekog groznog osjećaja koji me progoni cijeli dan. Nisam se dobro osjećala, a i ta scena mi je došla kao kap u punu čašu.
Uzela sam krpu i brisala prašinu sa slika. Oprala sam i kavez našeg kućnog ljubimca. Ali kao magnet me vuklo do prozora vidjeti- je li zbilja u taj stan došla smrt u posjet.
Na prozoru te sobe ugledala sam spušten križ i nekoliko osoba koje su se pokrenule u sobi. Ona žena je i dalje stajala naslonjena o zid balkona i gledala.
Posljednja ispovijed?
Ili bolesničko pomazanje?
Da...netko je odlazio danas.
A dolje na dječjem igralištu čula se galama i škripa dječje ljuljaške i klackalice.
Srednjoškolci su sjedili na klupama i jeli svoje sendviće. Jedna žena iznese dječja kolica i krenu u šetnju sa svojom novorođenom bebom. U susjednu pekarnicu stigao je kombi sa svježim pecivom. Ispred zgrade se zaustavio auto iz auto-škole i djevojka uđe u moju zgradu. Za danas je obavila vožnju.
Susjed sa sedmog parkirao je svoj auto i iz njega iznio svoga sinčića koji je upravo završio s boravkom u vrtiću.
Čovjek, dijete, žena, djeca...rijeka života.

Sve je cirkuliralo.
Ništa se nije poremetilo i odgodilo jednu smrt.
Žena na balkonu uhvati se za glavu i podiže pogled prema nebu.
Zaplakala je.

update:

Noć je donijela odgovore na moja pitanja.
Upalila su se svjetla u domovima i ja sam ugledala djedicu naslonjenog na ogradu balkona
Na sebi je imao crno odijelo. Ljudi su ulazili u stan i prilazili onoj ženi. Pružali su ruku.
Sućut!
Djedicu nitko nije dirao na balkonu. Pušio je i bio sam.
Stan se punio ljudima cijelo veče i svi su se naguravali za stol. U drugim prostorijama žene su se užurbano kretale i nešto radile.
Bakica je napustila i ovaj svijet i svoj dom, a rijeka života je tekla.
Automobili su pristizali na parking. Netko k njenom djedici, a netko zato jer tu živi i pojma nema da je bakicino srce stalo.
Djedica se nije micao s balkona iako je noć već bila gusta i duboka.