A sad o pilotu

srijeda , 26.09.2007.

"On je pilot!" - reče mi.
"A ja nisam!" - pomislih.
Ja to nisam uspio. I opet me po moje stare dane pokosi ono nešto što me muči cijeli život.
Tko zna kako bi mi se život odvijao, da sam bio "podobniji".
"Imamo kćerku koja je završila osmi razred i sad želi da ide živjeti kod njega. On živi u našem stanu u Splitu. Kada smo se razveli, ja sam došla kod tate. Ja sam jedinica, a mama je umrla još kad sam ja bila srednjoškolka. Tata se nikada nije htio ženiti. I tako sam se vratila tati sa djetetom. Međutim, evo, sada kada sam ju odhranila i kad joj možda najviše trebam kao majka, on ju fila protiv mene. Zapravo, sve ove godine on meni radi probleme, ali i je najteže kad to radi preko djeteta." - zastala je.
Uzela je čašu sa sokom i otpinula gutljaj. Zamijetio sam da joj je ruka zadrhtala.
Nisam htio reći ništa, ali mi je dobro došlo ovakvo razvijanje događaja, jer sam polako imao uvida u njen život i koliko se mogu dati u daljnje udvaranje ovoj prekrasnoj ženi. Koliko god je ona bila uplakana i ranjiva, osjećao sam da svaki tren može otrati te suze i nabaciti onaj borbeni pogled. Ovo nije bilo nikakvo skidanje njenog oklopa.
Mogao sam ovo iskoristiti samo kao laganije upoznavanje žene, koju nisam mislio tek tako ispustiti iz svoga života.
Toga trena iz kuće se začulo zvonjenje mobitela. Digla se i nestala u mračnom hodniku iza velikih drvenih zelenih vrata. Čuo sam tihi razgovor, ali nisam mogao razumjeti niti jednu riječ. Ustao sam nervozno sa stolice, zamišljajući da pilot zove da bi nastavio sa provokacijama. Nakon nekog vremena, izašla je još uvijek razgovarajući na mobitel.
"Ljubi te mama, zlato moje. Vidimo se!" - reče i preklopi mobitel, a onda ga spusti na stol.

"Bila je to moja Katarina." - reče i nasloni glavu u dlanove. Iskoristio sam trenutak i sjeo na ljuljačku pored nje.
Obgrlio sam joj ramena, onako prijateljski, za podršku.
Lagano se izvila iz te situacije i rekla da joj se pije kava i da će poći da napravi. Naravno, i ja sam bio za kavu.
"Mogu li ti pomoći oko nečega?" - upitao sam, a ona je iz hodnika doviknula:
"Dođi! Pripremi šalice!"
Hodnik je bio ugodno hladan i mračan. Iz dugoga dnevnoga boravka dolazila je svjetlost kroz odškrinute grilje.
Odmah sam bio osvojen ugodnim osjećajem koji je pružao namještaj i ambijent iz te kuće. Poželio sam se tu smjestiti do kraja života. Sve je odisalo njenom osobnošću i njenim trudom.
Rukom mi je pokazala prema gore u kuhinji da dohvatim šalice, a ona je uzimala kutiju 'nesa' i žlicu iz ladice. Stajali smo tako jedno uz drugo i polako pripremali sve za kavu. Čekali smo zujanje iz kuhala. Ona je stavljala 'nes', ja šećer i onda sam ja ponio obje šalice. Predložila je ako želim da sjednemo unutra, ali sam odbio. Nadao sam se da ću tu pokupiti bodove kao fini udvarač.
"Uhvatila sam ga sa stjuardesom s njegovog leta da me vara." - rekla je i uzela šalicu u ruke. Naslonila se u stolici i uzdahnula. Ja sam sjedio preko puta nje u stolici. Nisam volio one glupe ljuljačke.
"Dugo mi je bilo sumnjivo kako to da je ona uvijek na njegovom letu." - otpila je gutljaj i nastavila:
"Bilo je šokantno. Nisam se htjela natezati s njim, pitati ga, davati mu priliku da mi laže. Sama sam se uvjerila kada sam ih uhvatila da idu u istu sobu u Cirihu. Čim sam se vratila doma, uzela sam osnovne stvari i otišla k ocu. "
Zašutjela je. Gledala je u jednu točku na stolu i nije govorila. Osjetio sam njenu povrijeđenost i pomislio da se u zraku osjeti da ga još voli.
"Još ga voliš?" - lupio sam ljubomorno pitanje.
Pogledala me. Zadržala pogled koji tren i odgovorila:
"Rodila sam naše dijete s njim. Mislim da da!" - iskreno je odgovorila ova preponosna žena.
Mislim da to nisam želio čuti, jer sam se u sebi još više zarekao, ne samo da ću ju osvojiti, nego jedan zadatak više:
"Zaboravit ćeš ti njega!"

* A sad o pilotu - dio VIII
* Neočekivano - dio VII
* Sam sa sobom - dio VI
* Kava u Minhenu - dio V
* Tantalove muke - dio IV
* Travel with Croatia airlines - dio III
* Uvod u anatomiju - dio II
* Zbrajanje i oduzimanje - dio I